Joooj,ljudi moji,ko što bi Mladen Delić reko u onoj povijesnoj nogometnoj - ja inače nogomet ne gledam,nogomet je meni zadnaja svirala bez rupa,ali pamtim ko da je danas bilo - kad je ono uzviknuo - "ma ljudi moji jel to moguće",tako sam i ja jutros uzviknula - ma ljudi moji jel to moguće.Sa uzlaznim naglaskom na u u riječi moguće - ajd,hrvatski lingvisti,tko zna kak se to izgovara? a sve je počelo još sinoć.
Bilo je to ovako -
Veli meni sinoć moj muž,zlato moje,ljubav života moga koji me je pred tridesetisedamipolgodina na trećoj crkvenoj stepenici odozgora u pol dvanaest noću,ljeti dok su visoko na nebu zvijezdice blistale zaprosio krajnje romantičnim riječima - bil se ti udala - a ja sam rekla bih - a on je nato reko - dobro,al prvo razred završi,jer ja sam tog momenta bila u prvom srednje,a do kraja godine je trebalo još mjesec i pol grijati školsku stolicu - veli on meni tako sinoć - znaš šta, ja bih jeo krvavice.O,živote,krvavice,pa odkuda želja usred noći takva,je da ih i ja volim,je da ih mi nemamo,al ima ih Vajda,ima ih Kaufland,pa mi tako to kupimo ponekada,a sada već duuugo nismo,pa otuda valjda ta nanaglo izrođena želja.Gledam ja u njega - vidim - u očima mu namjera čvrsta,ništa to promjeiti neće,i dok sam ja tako njega gledala,potvrda namjere njegove je stigla - veli on - ujutro ja idem kupiti.Dobro - ti kupuj - ja pečem - jedemo oboje i riješili smo doručak.I bi tako. Ustala ja ujutro - otišla u kuhunju pristaviti kapučino - ali,zna se - nije kapučino prvo šta ja ujutro radim.Prvo je komp - sjednem,virnem šta su nažvrljali oni koji noću spavati ne mogu,ili su ustali prije mene - iako je to ruku na srce teško - ustati prije mene,jer ja ustajem rano - bem me blentavu - dok sam bila snaha bila bih od Boga vidjet radije spavala bar do osam a nisam smijela,a sada dok sam gazda sebi i mogu spavat kolko oćem - e,sada se ja budim ko bedak prije jutra,vani još mrak i onda prije kapučina žvrljam i švrljam po bespučima neta.E, imala sam ja plan za danas ujutro - virnem vamo,pa onda tamo,onda idem kapučino radit,nosit u....znaš već kako to ide,jel,al brus.Zeznulo me.Još mi guza zgrijala jastuk na stolici nije - eto ti moga muža zamnom,i u hodu oblači hlače - pa kud ćeš čovječe ovako rano,pitam ga ja, kud ću,pa znaš šta sam reko,govori on,jednu nogavicu u hodu navlači na nogu ko da ga neki vrag odozada viljuškom bocka,pa onda drugu,u kupaoni nije bio dvije minute - majke mi ak lažem nek mi i na svim ostalim mjestima osim na glavi posijede sve dlake - i ode.Vratio se nit za pol ure - nosi moj čovjek tri kruha,jedno mlijeko,tri koluta krvavica,iiiiiiiii -majko moja - ovo još nikada kupio nije - ja jesam,ali on nije - nosi on dvije velike sušene kosti - svinjske.Gledam ja u to - a gdje je pašteta za Ninu - pitam ja nagorušeno,jer pseto očekuje nešt dobiti kad netko u dučan ide i sve pronjuši što je kupljeno,traži što je njeno.A veli meni moje zlato - za nju su kosti.Skuhaš goveđu juhu od kosti za nas - baš mi došla želja za goveđu juhu dok sam u dučanu bil,a ona onda pojede kosti.Hm.O,Isusova Mati.Oči sam zatvorila,usta su otvorena ostala. Zlato moje,dušo,dušice,malo bude teško od sušenih svinjskih kosti skuhati goveđu juhu,al budemo dali sve od sebe. No dobro,spekla sam ja te krvavice,jest da su bile odlične,pojelo je moje milo dva koluta,ja sam maznula jedan - ma ja sam stavila naglasak na salatu i krvavice,a on na krvavice i salatu - uglavnom,zadovoljni i zadovoljeni gastronomskim užitkom smo oboje bili tog trena,a to je jedino bitno - jel - nije bitno kako,zašto i od čega.U krvavicama - u ostalim stvarima bi to bilo veeeoma diskutabilno.I - pojede on i ode u kafič - znaš,ono,ko i svake nedjelje prijepodne - a ja ostala da skuham goveđu juhu.Od svinjskih kostiju.Sušenih.Gledala ja u te kosti - Nina me pratila ko ruski špijun cijelo vrijeme,mislila,razmišljala,kaj sad s tim kostima - i edison u meni proradio - sinulo meni ,kresnulo u mozgu ko albanska sviječica na kosilici - napravit ću ja međimursku pretepenu juhu.Kosti budu zamijenile sušenu šunku - malo improvizacije nikad ne škodi - sve ostalo imamo - luk,češnjak,lovor,peršun,mlijeko,vrhnje,kosti kad se skuhaju oberemo,meso sitno nasjeckamo - i međimurska je tu. I,ko što bi u crkvi rekli - bi tako.Napravila ja to točno po planu,umađuvremenu je Nina obrane kosti pojela - sory Nina,viša je sila u pitanju bila,budeš bolje sreće drugi puta, a i crna maca mi je po nogama pazila tražeći svoje.Pa sam ja velikodušno,dok je juha bila gotova zagrabila jednu šeflju,ohladila,a onda sipala maci u zdjelu.došla maca do juhe - zfrknula nos,okrenla se i otišla.Onda sam zvala Čupku - to je druga maca - e,ona nije niti zafrknula ,samo se okrenula i otišla.Bem ti da ti bem. Ne vodi ovo na dobro.Uto se na vratima pojavilo moje milo.Je gotovo - pita on - gotovo - velim ja,ošo on u kupaonu ruke oprat,ja mu natovarila u tanjur do ruba,metnila na stol,žlicu u tanjur, i čekam ja da mi se izrazi divljenje i oda poštovanje za uloženi trud.Sjeo on za stol,malo premetao žlicom,tu i tamo koju u usta stavio,nešt mu se čelo mrštilo,ka ka ga neki vrag frče i previja il mu čički niz grlo silaze,pojeo pol tanjura,ustao i lego na trosjed.O matere ti.A gdje je pohvala?A gdje je divljenje? I koji je to sada vrag - jel to pobuna i štrajk u isto vrijeme? Pa kud mi u rođenoj kući revoluciju radite,nezahvalno čeljade.Ninu nisam niti nudila - ta bi,kakav nos ima,da je ocijenila da bi joj sjelo već odavno u kuhinji bila i izvodila svoje kerefeke dok pol rajngle ne pojede.
Nebu to samo tako završilo nezahvalnici.Jeli bute vi to sutra.Ajd,dobro,ne sutra,Tri Kralja su,ali preksutra sigurno.Nisam ja kraj kuhaće stajala trifrtalj ure i ko idiot miješala bezveze.
