Dogodovštine iz naših života

[Jajo]

Kao i svaki drugi grad koji drži do svog ugleda i mi imamo ne jedno već dva romska naselja. Moj dobar prijatelj uz svoj redoviti posao sa traktorom i cisternom čisti septičke jame, on svoju cisternu zove "medra" jer svaki dan vrca sa njom med( čitaj novac). I tako jednog dana biva on pozvan u Capraške Poljane tako se zove to naselje da jednom viđenijem gazdi očisti sa svojom medarom grabu. Kad je obavio posao biva pozvan u kuću, on se nećka izmotava se da mu se žuri da ga čeka druga mušterija ali gazda se neda smesti a naš junak čeka isplatu za posao. U kući punoj ukućana na stol se stavljalo jelo i gazda potjera djecu od stola i zapovjedi ženi da stavi tanjur i za gosta. Mom prijatelju se malo zamračilo pred očima i odmah se počeo odbijati jelo govoreči kako je već jeo da nemože zinut i slične svima nam poznate izgovore. Gazda neće ni da čuje za odbijanje ponuđenog jela a prijatelj u svojoj glavi vrti slike Roma kako iskapaju uginule svinje,perad ili iznutrice od klanja kako je nekad i bilo kod nas i oni su to stvarno jeli. Rekao je gazdi da on SVINJETINU NE JEDE i to iz vjerskih razloga što je naravno lagao ali sve je imalo za cilj da ne pojede meso neke uginule životinje. Na njegovu sreću žena je na stol stavila pržene somiće a u drugoj zdjeli žgance, njemu je laknulo i kao da je ponovo živnuo rekao je gazdi, ovo može. Kad su se dobro najeli popili po pivo gazda platio čiščenje grabe bilo je vrijeme se krene kući, kao đentlmen na glasu moj prijatelj se htio gazdarici zahvaliti na ukusnom obroku pa je onako usput priupita za recept za žgance sa čim ih je začinila ona mu nato odgovori da su "dobili" krmaču u susjednom selu i da su si puuuuno masti napravili. Njemu istog trena samo što nije izletjelo sve ono što je strpao tog i predhodnih dana u svoj želudac odjurio je iz dvorišta nije stigao sa gazdom pozdraviti. Iako je od tog događaja prošlo par godina mi ga gotovo uvijek redovito podsjetimo na to i pritom se dobro nasmijemo a poneki put i njemu se može vidjeti kiseli smješak ispod brka.

 

[johabica]

E Jajo,znam ti ja još nekoga tko se gostio u romskoj kući.Dobro,nisam se gostila,i nije bila kuća,ma je,bila je,ali,onako,četiri puta četiri,jedna prostorija,muž,žena i troje ili četvero djece,više se ne sjećam točno.Tu se i boravilo i spavalo i kuhalo,u jednome kutu je bio šparet na drva,struje nije bilo,ispod špareta brdo nagrnutog pepela na podu,a gore đezvica za kavu u kojoj se voda samo mijenjala,ali se prala uopće nije.Onako,sve mrljavo,skoreno,šalice za kavu isto takve.Ljude sam poznavala,neću sada pričati kako,to je priča za sebe koju ću ispričati kasnije.E ta je kuća bila na početku romskog sela,i ja nisam mogla niti ući u naselje niti izaći,a da me domačica ne primjeti.Pa ako me nije uspjela dočekati na ulazu,znala me pričekati kada sam se vračala i pozvati na kavu.Dobro se sjećam svoje prve ispijene kave kod nje.Šta da kažem,lagala bih kada bih rekla da nisam nastojala poziv odbiti svim mogučim argumentima koji su mi padali na pamet.Posustala sam kada sam uvidjela kolikom me upornošću nastoji dovesti u svoj dom i dati mi nešto od onoga što ima.Ušla sam u kućicu,i evo,mogu reći da mi je od šoka što sam vidjela u sječanju ostao samo šparet,đezva i šalica.Ne sjećam se gdje sam sjedila,o čemu smo pričali.Ali se sjećam isto tako dobro koliko mi je vremena bilo potrebno da tu kavu ispijem,kako sam teško šalicu prinosila ustima,ne samo zato što ja kavu ne pijem.Sve se u meni iskomešalo,i taj jad i bijeda i neurednost i zamazanost.A onda mi se pogled zaustavio na lici moje domačice.Nasmješenog,sretnog,toplina u očima,zadovoljstvo što je ona meni nešto pružila a ja sam se udostojila to prihvatiti.I preplavio me osječaj krivnje,pa tko sam ja da se osjećam iznad nje,po čemu sam to toliko bolja od nje samo zato što živim u drugačijim uvjetima,a odem na polje,i u vrijeme jela samo vodom ovlaš operem ruke,a bilo je i prilika kada ih niti nisam prala,jer smo je popili previše da bi bilo dosta i za pranje,onda mi nije smetala prljavština,koliko samo puta pojedem jabuku a da je ne operem prije toga,i to mi je u redu,a sada sam odjednom tako fina i gadljiva.Popila sam kavu.Da sam bila ponuđena i nečim drugim,uzela bih i to.Ali mi u tom trenutku nije imala ništa drugo za dati.
Čudni smo mi ljudi.Prije široke upotrebe panpersa svi znamo kako su se prale pelene.Njega ljudi vezanih uz krevet je ista.Ljudi pljuju i povračaju,i netko to mora čistiti iza njih,i taj netko nakon toga tim istim svojim rukama mora odrazati kruh i pojesti ga.I to je normalno i u redu.Ali u nekim drugačijim situacijama odjednom postajemo tako gadljivi i takvi čistunci da sami saebe ne možemo prepoznati.Mislim da smo svi pomalo licemjerni.

I ja se Jajo znam smijati sebi kada pričam o svojoj kavi kod jedne romkinje,isto ko što se i vi smijete čovjeku koji je pojeo žgance.Dobro je to što to koristimo samo za zabavu.:lol::lol::lol:

 

[johabica]

Imam još jednu priču vezanu uz naše rome,ali mi je sada palo na pamet nešto drugo.Hajde da ispričam kako mi je snaha čestitala moj dan i obečala donjeti poklon ,a zauzvrat tražila večeru.Počelo je to prije par godina.Zvala me je jednoga dana prijepodne telefonom,bio je zadnji dan desetog mjeseca i izrecitirala mi čestitku.Nije mi bilo jasno o čemu se radi,pa sam tražila objašnjenje.Rođendan mi je odavno prošao,godišnjica braka nije,imendan mi je tek slijedeće godine,ništa nisam mogla smjestiti u okvire izgovorenih riječi pa sam je naivno zapitala o čemu se radi.Je,rekla mi je,pa danas je dan vještica,vaš dan punice(ona me zove punica od prvih dana,kod nas svekrve službeno ne postoje)i zaslužujete poklon.Eto,vidimo se večeras,pripremite večeru pa da proslavimo.Šta sam mogla,mala me uhvatila nespremnu.Spremila sam ja večeru,za poklon sam dobila nekakvu figuricu vještice sa metlom i crnim šeširom,ma sunce joj njeno,a je me bocnula,kako je samo mogla mene tako toplu i dragu nazvati vješticom,bolje svekrve ne bi našla ni da se stoputa udaje.Mala,ma staviti ću te preko koljena i prelomiti ko zvečku,nije ti dosta što sam ti ruku presavila preko stola,još si me našla izazivati,neka, dobila si bitku,ali rat slijedi,vrijeme je pred nama,proći će godina brzo,doće maca na vratanca,smisliti ću ja već nešto do slijedeće godine,pamtim ja,pamtim,to što se sada tako slatko smiješ ne znači da ćeš se i slijedeće godine smijati.I prošla je godina.Smijali su se oni imeni još dugo nakon toga,što da reknem,priznajem poraz,bila je dobra,ali ima netko i bolji od nje.Bližio se opet kraj desetoga mjeseca.Opet je nazvala snaha i naručila večeru,kaže,ali bolju nego prošle godine,jer sada je i poklon bolji.Potrošili su cijeli dan u potrazi,a to iziskuje i adekvatnu gozbu.Znala sam ja odmah da se ne šali.Biti će to sada sigurno nešto više od krpene lutkice ,a to iziskuje trud i sa moje strane.Pa hajde da joj napravim večeru kakvu će pamtiti do kraja života.Sa pripremama za kuhanje sam započela već od podneva.Do večeri je sve bilo spremno.
Došli su već u mraku,moja snaha,moja unuka i moj sin.Ušli su u kuću,u rukama nisu imali ništa.Pa di vam je poklon,mamu vam vašu,nisam valjda večeru spremala ni za šta.Toliko truda,a bez poklona?Nije valjda.Misterij se riješio odmah nakon čestitke i pusa.Sve troje su se izredali,a onda se snaha vratila u hodnik i donjela u rukama najveću metlu koju sam vidjela do tada,onu negdašnju,brezovu, sa velikom crvenom mašnom.Veli,da me motoriziraju,kako ne bih trebala hodati pješice.Kako su se samo smijali.Kako su im se očice sjale.Prešli su me opet.A moj dragi sinčić je umeđuvremenu već bio napravio par fotki-snaha mi pruža metlu,ja sa metlom,snaha mi se smije a ja držim metlu,pa su me prisilili da zajašem metlu i opet me fotkali,ma više ni sama ne znam u koliko su me poza ovjekovječili sa metlom cijelo se vrijeme smijuči i likujuči.Šta ću reći,uživjela sam se u igru.I ja sam se smijala,smijao se i moj suprug,naka se smijemo svi zajedno,nećemo još dugo,slijedi večera,a onda ćemo vidjeti tko će se i koliko dalje smijati.Večeru sam spremila dobru-juhica,reš pečeno meso,pire,nešto povrča,salatu,čak sam i kolače kupila,ne smije čovijek biti nezahvalan ako ti netko da poklon,treba se i odužiti.I potruditi.A ja sam se zaista potrudila.Čak sam zamolila i supruga za pomoć.I dvije susjede.Znala sam ja da večera mora parirati poklonu i da ga mora nadmašiti,pa sam kod jedne susjede nabavila odrezane zečje šape.Imala sam sreće jer je dan prije toga baš zaklala zeca,pa su bile još sviježe,uzela sam i oči,a ja sam par dana prije toga klala naše patke,pa sam uzela par odrezanih glava sa smeća,otvorila im kljunove i poduprla sa čačkalicama,tako da su bili širom otvoreni,a jezici su se blejili.Iz zamrzivača sam izvadila vrečicu pilečih nogu,mi ih zovemo škrampli,pokupila sam i perje,a u dvorištu imam posađenu kadulju u tri boje,njen miris će dati baš pravi štih kada se to sve skupa skuha.E,našlo se sastojaka za finu juhicu,ali falilo je ono glavno.Barem jedan miš.A to nisam imala.Morala sam angažirati i supruga.Prešli smo sve garaže,podrum,tražio se miš živ ilil mrtav,ali od miša nije bilo niti traga .Ko za inat.Bem ti sreću.Sada kad ga trebam nigdje nijednog,a kada ih ne treba znaju mi se čak i u kuću zavući.Otišao je muž u plastenike.Tamo su se znale naći voluharice,ali ni tu nije bilo bolje.Onda smo otišli susjedi iza vrta.Ona ima i svinjac i kokošarnik i garaže,nema teorije da na gazdinstvu ne bi bilo jednog poštenog miša.Svi smo tražili,svaki kutak se zagledao,sve smo isprevrtali,ali od miša ništa.Ma da smo našli jednog jedinog,makar mrtvog,ma kud su se deli ti vražji miševi kad ih najviše trebaš,ko da ih je zemlja progutala.Morala sam odustati.Nade su mi potonule,morati će večera biti bez glavnog sastojka.Nisam bila presretna ali sam se pomirila sa situacijom.A onda sam ugledala drugu susjedu,i prije nego sam otvorila usta,čula sam supruga kako govori-imate li možda jednoga miša.Objasnio je o čemu se radi,i potraga se nastavila kod druge susjede.E,tu smo miša našli.Veliki,lijepi,dobro uhranjeni,krasan dugi,tanki rep,i još k tome-krepan.Uhvatio se neki dan u lovku,pojeo otrov i krepao.Baš fino,time je riješio dilemu na koji mu način oduzeti život a da me na muče nakon toga noćne more.Ah,malo sam sentimentalna.Tako.Sada je sve na broju.Uzela sam jedan lonac-ma bilo je skoro nov,nisam mogla neki loš jer bi bilo sumnjivo da juhu stavljam u nečemu nedoličnome na stol,pa sam ga žrtvovala,lijepo sve skupa skuhala,i sada nakon uručenog poklona,kada sam čestitare posjela za stol,poslužila.Bilo je poklopljeno.sjeli smo svi skupa za stol,ali sam ja prvo ponudila snahu-pošto mi je donjela poklon,red je da se ona i prva posluži.Je da je bila malo sumnjičava,ali je otkrila posudu i zagrabila.Miš je ko po naruđbi,plivao na vrhu.Najprije je vrisnula,onda je bacila zaimaču natrag u lonac,sve je prskalo okolo,i otrčala od stola.Aha,mala,očeš se sada smijati? Jesi li tražila da ti spremim večeru?Spremila sam ti.A šta si ti mislila jesti kod vještice?Ne znaš ti sa kim imaš posla,malecka,želiš li mi parirati,počni već sada smišljati što ćeš mi smjestiti slijedeće godine.Samo znaj da i ja imam ideja,pa da vidimo koja će biti bolja.

 

[DARIJUS]

jel bilo pažulja u juhi?:scratch
...ja jako volim pažulj...:mrgreen:

 

[Bučo]

@johabica svaka cast na prici niko nezna napisat ko Vi a i imate razno raznih dogodovstina super mi je citat Vase objave!:supz:

 

[zele88]

Imam još jednu priču vezanu uz naše rome,ali mi je sada palo na pamet nešto drugo.Hajde da ispričam kako mi je snaha čestitala moj dan i obečala donjeti poklon ,a zauzvrat tražila večeru.Počelo je to prije par godina.Zvala me je jednoga dana prijepodne telefonom,bio je zadnji dan desetog mjeseca i izrecitirala mi čestitku.Nije mi bilo jasno o čemu se radi,pa sam tražila objašnjenje.Rođendan mi je odavno prošao,godišnjica braka nije,imendan mi je tek slijedeće godine,ništa nisam mogla smjestiti u okvire izgovorenih riječi pa sam je naivno zapitala o čemu se radi.Je,rekla mi je,pa danas je dan vještica,vaš dan punice(ona me zove punica od prvih dana,kod nas svekrve službeno ne postoje)i zaslužujete poklon.Eto,vidimo se večeras,pripremite večeru pa da proslavimo.Šta sam mogla,mala me uhvatila nespremnu.Spremila sam ja večeru,za poklon sam dobila nekakvu figuricu vještice sa metlom i crnim šeširom,ma sunce joj njeno,a je me bocnula,kako je samo mogla mene tako toplu i dragu nazvati vješticom,bolje svekrve ne bi našla ni da se stoputa udaje.Mala,ma staviti ću te preko koljena i prelomiti ko zvečku,nije ti dosta što sam ti ruku presavila preko stola,još si me našla izazivati,neka, dobila si bitku,ali rat slijedi,vrijeme je pred nama,proći će godina brzo,doće maca na vratanca,smisliti ću ja već nešto do slijedeće godine,pamtim ja,pamtim,to što se sada tako slatko smiješ ne znači da ćeš se i slijedeće godine smijati.I prošla je godina.Smijali su se oni imeni još dugo nakon toga,što da reknem,priznajem poraz,bila je dobra,ali ima netko i bolji od nje.Bližio se opet kraj desetoga mjeseca.Opet je nazvala snaha i naručila večeru,kaže,ali bolju nego prošle godine,jer sada je i poklon bolji.Potrošili su cijeli dan u potrazi,a to iziskuje i adekvatnu gozbu.Znala sam ja odmah da se ne šali.Biti će to sada sigurno nešto više od krpene lutkice ,a to iziskuje trud i sa moje strane.Pa hajde da joj napravim večeru kakvu će pamtiti do kraja života.Sa pripremama za kuhanje sam započela već od podneva.Do večeri je sve bilo spremno.
Došli su već u mraku,moja snaha,moja unuka i moj sin.Ušli su u kuću,u rukama nisu imali ništa.Pa di vam je poklon,mamu vam vašu,nisam valjda večeru spremala ni za šta.Toliko truda,a bez poklona?Nije valjda.Misterij se riješio odmah nakon čestitke i pusa.Sve troje su se izredali,a onda se snaha vratila u hodnik i donjela u rukama najveću metlu koju sam vidjela do tada,onu negdašnju,brezovu, sa velikom crvenom mašnom.Veli,da me motoriziraju,kako ne bih trebala hodati pješice.Kako su se samo smijali.Kako su im se očice sjale.Prešli su me opet.A moj dragi sinčić je umeđuvremenu već bio napravio par fotki-snaha mi pruža metlu,ja sa metlom,snaha mi se smije a ja držim metlu,pa su me prisilili da zajašem metlu i opet me fotkali,ma više ni sama ne znam u koliko su me poza ovjekovječili sa metlom cijelo se vrijeme smijuči i likujuči.Šta ću reći,uživjela sam se u igru.I ja sam se smijala,smijao se i moj suprug,naka se smijemo svi zajedno,nećemo još dugo,slijedi večera,a onda ćemo vidjeti tko će se i koliko dalje smijati.Večeru sam spremila dobru-juhica,reš pečeno meso,pire,nešto povrča,salatu,čak sam i kolače kupila,ne smije čovijek biti nezahvalan ako ti netko da poklon,treba se i odužiti.I potruditi.A ja sam se zaista potrudila.Čak sam zamolila i supruga za pomoć.I dvije susjede.Znala sam ja da večera mora parirati poklonu i da ga mora nadmašiti,pa sam kod jedne susjede nabavila odrezane zečje šape.Imala sam sreće jer je dan prije toga baš zaklala zeca,pa su bile još sviježe,uzela sam i oči,a ja sam par dana prije toga klala naše patke,pa sam uzela par odrezanih glava sa smeća,otvorila im kljunove i poduprla sa čačkalicama,tako da su bili širom otvoreni,a jezici su se blejili.Iz zamrzivača sam izvadila vrečicu pilečih nogu,mi ih zovemo škrampli,pokupila sam i perje,a u dvorištu imam posađenu kadulju u tri boje,njen miris će dati baš pravi štih kada se to sve skupa skuha.E,našlo se sastojaka za finu juhicu,ali falilo je ono glavno.Barem jedan miš.A to nisam imala.Morala sam angažirati i supruga.Prešli smo sve garaže,podrum,tražio se miš živ ilil mrtav,ali od miša nije bilo niti traga .Ko za inat.Bem ti sreću.Sada kad ga trebam nigdje nijednog,a kada ih ne treba znaju mi se čak i u kuću zavući.Otišao je muž u plastenike.Tamo su se znale naći voluharice,ali ni tu nije bilo bolje.Onda smo otišli susjedi iza vrta.Ona ima i svinjac i kokošarnik i garaže,nema teorije da na gazdinstvu ne bi bilo jednog poštenog miša.Svi smo tražili,svaki kutak se zagledao,sve smo isprevrtali,ali od miša ništa.Ma da smo našli jednog jedinog,makar mrtvog,ma kud su se deli ti vražji miševi kad ih najviše trebaš,ko da ih je zemlja progutala.Morala sam odustati.Nade su mi potonule,morati će večera biti bez glavnog sastojka.Nisam bila presretna ali sam se pomirila sa situacijom.A onda sam ugledala drugu susjedu,i prije nego sam otvorila usta,čula sam supruga kako govori-imate li možda jednoga miša.Objasnio je o čemu se radi,i potraga se nastavila kod druge susjede.E,tu smo miša našli.Veliki,lijepi,dobro uhranjeni,krasan dugi,tanki rep,i još k tome-krepan.Uhvatio se neki dan u lovku,pojeo otrov i krepao.Baš fino,time je riješio dilemu na koji mu način oduzeti život a da me na muče nakon toga noćne more.Ah,malo sam sentimentalna.Tako.Sada je sve na broju.Uzela sam jedan lonac-ma bilo je skoro nov,nisam mogla neki loš jer bi bilo sumnjivo da juhu stavljam u nečemu nedoličnome na stol,pa sam ga žrtvovala,lijepo sve skupa skuhala,i sada nakon uručenog poklona,kada sam čestitare posjela za stol,poslužila.Bilo je poklopljeno.sjeli smo svi skupa za stol,ali sam ja prvo ponudila snahu-pošto mi je donjela poklon,red je da se ona i prva posluži.Je da je bila malo sumnjičava,ali je otkrila posudu i zagrabila.Miš je ko po naruđbi,plivao na vrhu.Najprije je vrisnula,onda je bacila zaimaču natrag u lonac,sve je prskalo okolo,i otrčala od stola.Aha,mala,očeš se sada smijati? Jesi li tražila da ti spremim večeru?Spremila sam ti.A šta si ti mislila jesti kod vještice?Ne znaš ti sa kim imaš posla,malecka,želiš li mi parirati,počni već sada smišljati što ćeš mi smjestiti slijedeće godine.Samo znaj da i ja imam ideja,pa da vidimo koja će biti bolja.

:lol: :vragek:

procitao sam u zadnja 2-3 dana cijelu ovu temu...neke price i po 2-3 puta, da se ponovno nasmijem!

jeste li razmisljali da ovo sve lijepo pretocite u jednu knjizicu kratkih prica ?

rayer:

 

[zeleno zagorje]

lijepa večera , sad se već i ja bojim da ne bi kod upoznavanja i ja bila pozvana na ručak, samo kakav bu bio meni , več sad razmišljam, ili bude meni sastavljen prema poklonu ,kad smo već kod poklona mi smo smo za jučerašnju skupštinu napravili i originalni poklon , a odni ga je gospodin Leko

 

[johabica]

Darijus,nije u juhici bilo pažulja,ja još nisam čula da vještice rade večere od svinjskih nogicu,aaaallliiiii,ako ti želiš,ja ću ti vrlo rado nešto smučkati.Samo reci,samo reci....

Joj Bučo,drago mi je što Vam se sviđaju moje priče,što da reknem,ja uživam kada nešto pišem,to me zapravo odmara.Voljela bih da i drugi napišu nešto što su doživjeli,nije bitno kako će biti napisano,tu nas nitko ne ocjenjuje i nema stručnih kritičara,važno je samo da nam se na licu pojavi smješak i toplina u duši.

Zele88,hvala na lijepim riječima,baš volim tako nekada nešto nažvrljati,to mi je prilika proživjeti još jednom događaj i prisjetiti se detalja koji me uvijek iznova nasmiju.Ma nagovaraju me već da sve to ukoričim u nekakvu knjižicu,danas bar nije teško takvoga nešto napraviti,ne iz neke koristi,vele mi,čisto da ostane neki pisani trag jednoga života.Morala bih si onda dati truda,malo to sve razraditi,stilizirati...Meni to nije važno.Ja to ovdje napišem ovako jednostavno,mogla bih i tu to napraviti kako treba,ali sam ograničena brojem slova,pa moram priču sažeti u zadane okvire,a i moram voditi računa o strplijvosti čitatelja,da ne počnu preskakati redove,pa čitati svaki treći.:lol:

Zelenkice,dođi dušice,dođi,kod mene još nitko nije bio a da ga nisam nahranila.Nemoj brinuti ŠTA ćeš jesti,bitno je da bude ukusno.Evo,sada sam se sjetila šta smo moj suprug i ja jeli kod moje svekrve jedne prilike.Bome,kada malo razmislim,bolje....E,budem to ispričala koji dan.Muž stoji iza mene i govori mi da neću,ali mislim da me već poznajete toliko da se zna-HOĆU.:rolfer::rolfer::rolfer:

 

[zele88]

jel bar nakon ovog specijalnog "halloween" menija povodom noci vjestica snaha dobila i "normalnu" hranu ? :lol: :twisted:

o svekrvama (muzeva majka) nisam cuo puno losih prica ili nekih smijesnijih viceva, al bome jesam o punicama (zenina majka)...sto li ce tek zet dobit kad dodje cestitat noc vjestica? :supris::mrgreen:

 

[johabica]

Ma ja sam njima spremila finu večeru pravu,ali iz nekoga razloga su te večeri jako malo pojeli,ne znam šta im bi.... Ali,ispalo je dobro,slijedeći dan uopće nisam morala kuhati,imali smo dosta od večere.:roll:

Hajde,napiši koju pričicu,mlad si,ali sigurno ima nešto što smiju i drugi znati.

 

[zvona]

Jao ovo je ne dobro nego odlično napravljeno. Nadam se da će za sljedeći susret umjesto metle donjeti neki usisivač

 

[johabica]

Ma to sam i ja rekla snahi kada mi je donjela metlu,to što imam godine ne znači da sam zaostala,pa ću se sad koristiti metlom.A rekla ona meni-pa imam Forwerk,njega neka koristim za duža putovanja,a do dučana će mi biti dosta metla.
Danas je pročitala ovo što sam napisala.Prijeti mi neka se pripremim za ovu godinu,veli,i ne sanjam šta ću sada dobiti.Nezna mala da mi nije dorasla,kakve ludosti tek meni mogu pasti na pamet....:lol::lol::lol::lol::lol:

 

[Bučo]

Opet ce se snaha morat razocarat nemoze ona protiv nase johabice!!
Ako je i moja nadam se buduca punica takva kao Vi johabice morat cu ja jos dugo odgadat nas susret inace sam gotov!!!

 

[farmervg]

Opet ce se snaha morat razocarat nemoze ona protiv nase johabice!!
Ako je i moja nadam se buduca punica takva kao Vi johabice morat cu ja jos dugo odgadat nas susret inace sam gotov!!!

Bolje ti je odma to odraditi pa znaš na čemu si nego odugovlaćiti jer ako ti je zla kob onda bolje da odma nadrapaš nego da živiš u strahu i iskušenju:lol:

 

[johabica]

Kaje dečki,čemu strah,sa punicom treba znati.Sa punicom si moraš biti dobar,jer ona je ta koja ti može raditi vraga u braku.Ak se bojiš punice,Bučo,nemoj se niti ženiti.Znaš onu-jabuka ne pada daleko od stabla.:lol::lol::lol:

Ma šalim se,nema tako loše žene da u rukama pravoga muškarca ne bi mogla postati dobra.

Poanta:

Neka se sada oni koji nemaju dobre žene zapitaju-jesam li ja zaista dobar muškarac?

Danas sam baš zločesta,ide mi.:lol::lol::lol::lol::lol::lol::lol:

 

[Bučo]

Vec sam ja nju upoznao bilo je to prije 3 godine tad smo ja i njena kcer bili prijatelji koje je ubrzo preslo u vezu tad kad sam ju upozno zenska super pricljiva i sve lijepo i kak smo ja i cura prohodali svi su me poceli plasit kako je ona opasna i kak cu nadrapat kad me punica ulovi al ja nevjerujem u to tak da cekam samo zeleno svijetlo od cure kad idem na upoznavanje jer nismo se jos upoznali sluzbeno radi drugih stvari ne radi tog sta se ja bojim nedaj boze pa kakav bi ja onda bio to zet!:lol::lol::lol::lol:
Johabice ja sam uvijek za onu i tog se drzim da je moja zadnja rijec "DA DRAGA"

 

[DARIJUS]

bučo, ajd probaj jednom reći "da draga" bez jednog d...:vragek:

 

[farmervg]

Samo se ti zezaj sa Da Draga jednom joj pustiš uzde ode ti nizbrdo a onda ti nema spasa nedaj se u ženin klinč budi muško od poćetka vidiš da Johabica vuće na žensku stranu jer žene su žene nedaju jedna na drugu to vuku još iz prošlosti kad su dale Adamu jabuku da nisu još i mi muški bili u raju kak bi nam bilo ljepo ovak smo suđeni na patnju:lol:

 

[johabica]

-.joj kako volim vašu kćerku,ona je najljepša žena koju sam u životu sreh,tek sam sada primjetio koliko liči na vas.
-ovakve kolače nisam u životu okusio-molim vas možete li mi dati recept da ga dam svojoj mami.
-ma ne mogu vjerovati koliko dobrih savjeta imate,uz vašu ćemo pomoć svladati sve životne teškoće.

Evo bučo,nauči ovo napamet i samo hrabro naprijed u upoznavanje punice.Uspjeh ti je zagarantiran.

No,no,znam da mi želiš reći hvala,nemoj se toliko truditi.

 

[johabica]

Samo se ti zezaj sa Da Draga jednom joj pustiš uzde ode ti nizbrdo a onda ti nema spasa nedaj se u ženin klinč budi muško od poćetka vidiš da Johabica vuće na žensku stranu jer žene su žene nedaju jedna na drugu to vuku još iz prošlosti kad su dale Adamu jabuku da nisu još i mi muški bili u raju kak bi nam bilo ljepo ovak smo suđeni na patnju:lol:

Nemoj si željeti previše raja,dosadi čovjeku, monotono postane.Moj ti je pas pola godine jeo samo isključivo meso.I onda najednom više nije htio.Prešao na povrće.Na,sada se našla sredina,jede i meso i povrće i voće.
Moglo bi se reći i ovako-čaša raja slatka nije dok se čašom pakla ne zalije.:lol: