Mrxon
Novi član
- Tu od
- 9 Lip 2014
- Poruka
- 15
Ovo je moj prvi post na ovom forumu.
Pročitao sam većinu postova na temu ekološka proizvodnja i prvi zaključak koji mi se nametnuo je da su (eko)poljoprivrednici jako duhoviti i tvrdoglavi ljudi - zbog ovog drugog se malo vole i zakačiti!
No zaključio sam i još nešto - da osim eko proizvoda vole prodavati i maglu i to "big time"!
Prvo ovdje se pod eko proizvodnju trpa sve i svašta.
Što se mene tiče onaj tko se počme baviti eko proizvodnjom s ciljem ostvarivanja zarade (profita) ili je lud ili je prodavač magle.
Moj stav je da nema eko proizvodnje na veliko!
Zašto?
Zato što kad kupite vreću Guano gnojiva više niste eko proizvođač i točka.
(Koliko ja znam originalno gnojivo je iz Perua, a i tamo je to pomalo zabranjeno jer se remeti ekološka ravnoteža eksploatiranjem slojeva guana - a ovo kupljeno guana ima samo u tragovima, ostalo je kemija).
Kad kupite F1 sjeme u tzv. eko sjemenarni - opet niste više eko proizvođač.
Kad kupite kemikalije, tzv eko zaštitno sredstvo protiv štetnika koji napadaju posijane/posađene kulture - i opet niste eko proizvođač.
Ako nemate svoju stoku, koja je na slobodnoj ispaši (hormoni free prehrana), nikako ne možete biti eko proizvođač.
I nije me brige što vam je neka tamo organizacija izdala certifikat - za mene to nije eko proizvodnja.
I ja nisam eko proizvođač - jer još uvijek špricam Kuprablauom kad mi paradajz i papriku napadne pepelnica, siva plijesan i plamenjača sve u jedan mah.
Frend mi kaže: "Ne budi lud, pa to ti je pripravak na bazi bakra, a bakar je prirodni element!"
Ma u pravu je on, ali taj se Kuprablau ne može proivesti u plastičnoj bačvi od biljaka ili zemljane podloge uzete iz prirode. To dolazi iz kemijske tvornice - znači nisam eko proizvođač!
Ja radim za sebe i obitelj (a kad ima viška podijelim ljudima s kojima sam si dobar), naradim se ko konj (glavni alat motika, grabljice i vile za vrt) i vrlo često ne stignem sve potrebno napraviti na vrijeme i na način kako bi to stvarno trebalo!
A da radim na veliko - nema šanse da to ja i moja obitelj odradimo, a da bude u duhu i po pravilima eko uzgoja.
Pa kako onda od takove proizvodnje očekivati zaradu???
Prvo ne može se proizvesti količina za prodaju (osim možda rijetko u izrazito rodnim godinama - a te su zbog klimatskih promjena rijetke ko zubi u stare babe)!
Drugo, morate u pojedinim fazama angažirati dodatnu radnu snagu da bi stigli sve napraviti na vrijeme - a to je trošak.
Treće, ne možete ni početi sadnju/sjetvu jer niste u stanju proizvesti dovoljne količine sjemena, presadnica, ili čega već sadite/sijete/proizvodite. Tu bi moralo doći do udruživanja na način da jedan proizvodi eko sadni materijal, drugi sadi, a treći prodaje.
I gdje bi onda tu bila zarada??? Ja je ne vidim!
Ako samo ja ne vidim zaradu u originalnoj eko proizvodnji onda sam ćorav ili glup - a najvjerojatnije oboje jer ćorav već jesam!
Zaključak:
Eko proizvodnjom se mogu baviti entuzijasti (po mogućnosti oni koji nemaju problema s kičmom) i to isključivo za podmirenje svojih i potreba uže (a u rodnim godinama) i šire obitelji i prijatelja. Tako proizvedeni prehrambeni proizvodi ne mogu se prodati po cijeni sukladno njihovoj realnoj vrijednosti (jer je trud uložen u proizvodnji takovih proizvoda enorman), a da ne kažem da neka sredstva koja se koriste bilo za zaštitu bilo za prihranu, nije moguće kupiti već ih prethodno morate sami pripremiti od 100% ekoloških komponenti do kojih ne mogu svi niti doći.
Predlažem da se u diskusiji (koja pretpostavlja slijedi) nađe novo ime za "eko" proizvodnju i proizvođače koji se tom djelatnošću bave u komercijalne svrhe.
Znam sad će biti vatre, ali jednom se "popu mora reći pop, a bobu bob"!
I molim da rasprava bude civilizirana, argumentirana i po mogućnosti duhovita (jer znam da ste većina ovdje vrlo duhoviti ljudi)!
Raspali!
Pročitao sam većinu postova na temu ekološka proizvodnja i prvi zaključak koji mi se nametnuo je da su (eko)poljoprivrednici jako duhoviti i tvrdoglavi ljudi - zbog ovog drugog se malo vole i zakačiti!
No zaključio sam i još nešto - da osim eko proizvoda vole prodavati i maglu i to "big time"!
Prvo ovdje se pod eko proizvodnju trpa sve i svašta.
Što se mene tiče onaj tko se počme baviti eko proizvodnjom s ciljem ostvarivanja zarade (profita) ili je lud ili je prodavač magle.
Moj stav je da nema eko proizvodnje na veliko!
Zašto?
Zato što kad kupite vreću Guano gnojiva više niste eko proizvođač i točka.
(Koliko ja znam originalno gnojivo je iz Perua, a i tamo je to pomalo zabranjeno jer se remeti ekološka ravnoteža eksploatiranjem slojeva guana - a ovo kupljeno guana ima samo u tragovima, ostalo je kemija).
Kad kupite F1 sjeme u tzv. eko sjemenarni - opet niste više eko proizvođač.
Kad kupite kemikalije, tzv eko zaštitno sredstvo protiv štetnika koji napadaju posijane/posađene kulture - i opet niste eko proizvođač.
Ako nemate svoju stoku, koja je na slobodnoj ispaši (hormoni free prehrana), nikako ne možete biti eko proizvođač.
I nije me brige što vam je neka tamo organizacija izdala certifikat - za mene to nije eko proizvodnja.
I ja nisam eko proizvođač - jer još uvijek špricam Kuprablauom kad mi paradajz i papriku napadne pepelnica, siva plijesan i plamenjača sve u jedan mah.
Frend mi kaže: "Ne budi lud, pa to ti je pripravak na bazi bakra, a bakar je prirodni element!"
Ma u pravu je on, ali taj se Kuprablau ne može proivesti u plastičnoj bačvi od biljaka ili zemljane podloge uzete iz prirode. To dolazi iz kemijske tvornice - znači nisam eko proizvođač!
Ja radim za sebe i obitelj (a kad ima viška podijelim ljudima s kojima sam si dobar), naradim se ko konj (glavni alat motika, grabljice i vile za vrt) i vrlo često ne stignem sve potrebno napraviti na vrijeme i na način kako bi to stvarno trebalo!
A da radim na veliko - nema šanse da to ja i moja obitelj odradimo, a da bude u duhu i po pravilima eko uzgoja.
Pa kako onda od takove proizvodnje očekivati zaradu???
Prvo ne može se proizvesti količina za prodaju (osim možda rijetko u izrazito rodnim godinama - a te su zbog klimatskih promjena rijetke ko zubi u stare babe)!
Drugo, morate u pojedinim fazama angažirati dodatnu radnu snagu da bi stigli sve napraviti na vrijeme - a to je trošak.
Treće, ne možete ni početi sadnju/sjetvu jer niste u stanju proizvesti dovoljne količine sjemena, presadnica, ili čega već sadite/sijete/proizvodite. Tu bi moralo doći do udruživanja na način da jedan proizvodi eko sadni materijal, drugi sadi, a treći prodaje.
I gdje bi onda tu bila zarada??? Ja je ne vidim!
Ako samo ja ne vidim zaradu u originalnoj eko proizvodnji onda sam ćorav ili glup - a najvjerojatnije oboje jer ćorav već jesam!
Zaključak:
Eko proizvodnjom se mogu baviti entuzijasti (po mogućnosti oni koji nemaju problema s kičmom) i to isključivo za podmirenje svojih i potreba uže (a u rodnim godinama) i šire obitelji i prijatelja. Tako proizvedeni prehrambeni proizvodi ne mogu se prodati po cijeni sukladno njihovoj realnoj vrijednosti (jer je trud uložen u proizvodnji takovih proizvoda enorman), a da ne kažem da neka sredstva koja se koriste bilo za zaštitu bilo za prihranu, nije moguće kupiti već ih prethodno morate sami pripremiti od 100% ekoloških komponenti do kojih ne mogu svi niti doći.
Predlažem da se u diskusiji (koja pretpostavlja slijedi) nađe novo ime za "eko" proizvodnju i proizvođače koji se tom djelatnošću bave u komercijalne svrhe.
Znam sad će biti vatre, ali jednom se "popu mora reći pop, a bobu bob"!
I molim da rasprava bude civilizirana, argumentirana i po mogućnosti duhovita (jer znam da ste većina ovdje vrlo duhoviti ljudi)!
Raspali!