Evo,ja živjela u jugi,bez poticaja,bez subvencija,i moje gospodarstvo je ovakvo kakvo je danas formirano u tom vremenu(zapravo sam krivo rekla,jer u tome sam vremenu radila ga u postojećem obimu,a sada djelomično, jer je otišlo u zakup sve osim plastenika i dva hektara oranica).U pravu si,u onome sistemu je bilo ograničenje gospodarstava na 10 ha,ali se gledalo kroz prste ako je na jednome gazdinstvu bilo dvoje ili troje nosioca gospodarstva kao svakoga zasebnoga,pa se i onda moglo,iako polulegalno,širiti.
Eh sada,ne bih rekla da se i ti ne bi mogao sjetiti ministrovog obrazloženja u dnevniku,čini mi se da nisi baš toliko mlad(ako i jesi,moram reći,iako nije primjereno mjesto za to, da sam ugodno iznenađena tvojim načinom komunikacije,ne samo ovdje već i na drugim temema
),Čini mi se da je to bilo za prvoga mandata Čobankovičevog ministrovanja,ili u njegovom prvom mandatu sa uvedenim poticajima.Malo sam starija pa su mi datumi počeli bježati.Ali sam ga slušala osobno pa zato i mogu ponoviti njegove riječi.
Isto tako,više je puta bilo javnoga razmišljanja da velikim posjednicima poticaji ne bi trebali biti isplačivani,jer su oni upravo obimom svoje proizvodnje u stanju poslovati pozitivno.A pogotovo ne bi trebali dobivati poticaje oni veliki proizvođači koji imaju svoje maloprodajne mreže.Prva tvrdna je bila isto ministrova,ali je ideju očito netko sabotirao-ne moram niti navoditi što se dogodilo,zar ne,a druga,o plasmanu u maloprodaji je moje osobno razmišljanje i mislim da sam u pravu.Samo,to opet ne paše todoričima i kutlama ,pa neće nikada proći,a vjerujem da niti nikada neće nikome pasti na pamet uopće nešto takvoga predložiti.