Prenosim jedno razmišljanje o korištenju plave nafte u RH.
Ima li ikakvog smisla plavi dizel?
Ako u Austriji, Bugarskoj, Cipru, Danskoj, Finskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Irskoj, Italiji, Luksemburgu, Malti, Nizozemskoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj, Španjolskoj ili Švedskoj to nema nikakvog smisla, zašto bi ga imala Hrvatska?
U tim državama seljacima vraćaju trošarinu na gorivo.
U manjem dijelu država EU postoji sustav bojanog goriva i povrata trošarine.
A Hrvatska? U Hrvatskoj je za poljoprivredu isključivo namijenjen plavi dizel.
Kako se točno isplati imati sustav bojanja goriva, distribucije, posebne spremnike, ograničen broj prodajnih mjesta, posebne kontrole i druge troškove?
Svi ti troškovi, izgleda, nastaju da ne bi, eto, neki seljak svoju njivu poorao konjima, a onda kupio dizel za 1,40 eura i prodao ga za 1,80 eura.
Ili je ipak riječ o najgoroj splačini od goriva u cijeloj Europi, namijenjenoj specijalno za hrvatske seljake?
Mnogi su se osvjedočili da s rezervoarom goriva iz Austrije ili Njemačke prijeđu više kilometara nego s hrvatskim gorivom.
Naravno, dežurni podržavatelji hrvatske vlasti uvjeravati će okolinu da je to zbog prosječnog pada terena od 0,1%.
Srećom, na internetu se sve može izračunati.
A kad je razlika u kvaliteti goriva u Hrvatskoj i Europi toliko očigledna, kakav je tek plavi dizel?
Ili su u Hrvatskoj plugovi tupi?
To samo dokazuje kakvo je stanje kod nas, a najvećim djelom je to djelo naših ruku. Svi se za nešto uspiju izboriti samo mi ne. Kuknjavi smo i nikakvi. Jedino pitanje je kada će biti poticaji.