NIje ključ svega ali kak veli poznati mislilac i književnik : Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi. Johann Wolfgang Von Goethe ili :
“Pozitivno razmišljanje je jedna od najvažnijih stvari koje trebate vježbati tokom Vašeg života. To je način života i tehnika koja vam treba postati svakodnevnica ukoliko imate bilo kakve namjere mijenjati stvari ili raditi u cilju ostvarenja Vaših želja. To je također način da korištenje Vašeg uma prekrenete od štetnih učinaka negativnog razmišljanja.”
Malo smo otišli off ali sve u interesa za Republiku Hrvatsku i dobrobiti njenih građana :cool2: :mur: .
Jadni mi u toj lijepoj našoj ali kaj ti ostaje drugo nego pozitivan stav i vedar duh ??
" - E, slušaj pažljivo jer ovo ću reći samo jedanput" - gostioničar - alzejhmer me puca pa ne mogu trenutno mu reknut ime - iz "Alo,Alo" kultne humorističke .(mada u ovome šta ću reći nema ama baš ničega humorističnoga nego samo poraznoga)
Imala ja pozitivan stav trideset i devet godina. U vremenima kada ničega osim njega i svoga rada nije bilo potrebno da radiš i svake godine imaš više. I trajalo je to nekih dobrih dvadesetak godina, i od jedne malecke seljančice postala ja jedna respektabilna gospodarica. Vođena @puknutovim božjim zapovjedima iz one druge teme . Ma zbilja smo prekrasno funkcionirali, i zapovjedi Božje i ja u kooleraciji. Je, ali uplele onda svoje prste postdevedesete, i ja sam se zapovjedi morala odreći. Još smo uvijek bili udruženi - moj rad i moj pozitivni stav, ali od njih je svake godine bilo sve manje koristi. Napredovalo se više nije. Ajd, stagnacija.....ok. Pozitivna nula - ok, ako predugo ne traje. Je, ali onda su na red došli minusi. A meni bilo krivo da moga stečenoga bude svake godine sve manje a ja svake godine radim sve više pa sam probala uključiti mozak. I jedino pametno rješenje koje mi je bljesnulo silinom edisonke je bilo - država za.ebala mene - ajd da ja za.ebem državu pa da vidimo oću li od svog rada minus pretvoriti u plus. Upalilo je. Lagano sam se popela prema gore - istini za volju, ne više onakvim uzletom ko u preddevedesetima, ali, evo, dalo se....iako, ovih zadnjih desetak se moralo ono za,ebi državu udeseterostručiti da bi se dalo.
I šta sada? Šta? Da zbog grižnje savjesti gutam normabele i tablete za spavanje? Ili da samo odem na ispovjed i čekam neka bolja vremena kada ću opet moći svake godine od svog rada bez da moram za,ebati državu svoje gospodarstvo povećati za jedan komadičak?
Nažalost, vremena su takva da se isključivo od svoga rada ne može zaraditi. Ne ako nisi spretan i nisi u stanju naći sve načine na koje možeš izvrdati i preskočiti zapreke koje su ti pri tome nametnute. U to ubrajam i prijevare države sa utajom poreza, malverzacije sa poticajima, šverc, sve načine na koje ćeš državi dati manje nego si po njenim regulama dužan joj dati. Ubrajam u to i proizvodnju koju si dužan prodati svu preko računa jer si u sustavu pdv - a, ali je dio prodaš na crno pa si joj ukrao njenih dvadeset i pet posto a poklonio ga drugome, dakle, sve što radiš a ne ide njoj u korist. Ali ako tako ne napraviš, ne zaradiš ekvivalent svome uloženom radu.
Tako da se ja ne bih oslanjala na pozitivni stav uopće, mogu ga imati, ali zajedno sa rezervnim planom u rukavu tako dugo dok pozitivni stav i moj rad udruženi zajedno ne omoguće da od njih svake godine moje gospodarstvo za komadičak postane veće.
A onda ćemo biti opet svi na dobitku - zapravo, država najviše.
nod): .
