U mome selu u kooperaciji sa Todoričevom ekipom je ugovoreno 15000 tona krumpira.Kooperanti imaju ugovor o otkupu,ali ne i termine i cijene.Tako Agrofruktus,čini mi se da se zadnju godinu tako zovu,(sjedište im je tu,stotinjak metara niže od moje kuće,na kraju ulice)jer su promjenili već nekoliko imena,a gazda isti,može,ako tako odluči,sa otkupom početi i iz Nove Godine.Priča se nešto da će početi od prvog sljedećeg mjeseca.Tako ti je to kada si ti podanik,a netko gospodar.Plešeš kako on svira,a pobuniš li se,dobivaš crveni karton.Kooperanti su svi redom veliki proizvođači,sa kreditima i dospjelim ,a neplačenim ratama,nekima banke sjedaju na imovinu,pa šute iz straha da ne ispadnu iz igre,tj da ih se ne otkanta,jer tisuću tona krumpira na otvorenom tržištu sigurno neće prodati.A tek su onda gotovi.To je ono što sam u temi o kornišonima navela o velikoj proizvodnji i ulaženju govana u usta.A svi su odreda pravi gazde,gazdine,imanja i imovina im se mjeri višemiljunskim iznosima,naginje dvocifrenoj brojci,a događa im se da se broje kune za kilu kruha.