Tako je to u životu,dok jednome ne smrkne,drugome ne svane,iako bi bilo lijepo da nam je svima svanuto umjesto sa se i nama već pomalo mrači.Ili -ko bi gori-sad je doli.Ili ona turska-sto godina ste jahali vi nas,sada ćemo sto godina mi vas,a onda ćemo vidjeti ko će koga.
Jadna je i žalosna zemlja u kojoj nekome mora smrknuti da bi drugome svitalo.Moj mi muž zna u šali ponekad reći da sam komunist.Onaj negdašnji,jugoslavenski.Nisam,nisam nikada niti bila,ali mi se uvijek jako sviđala ona njihova ideja-radi koliko možeš,a uzmi koliko ti treba.Svaki čovjek.Nije ideja utopistička.Utopističko je vjerovanje da svaku dobru ideju neće pokvariti i onemogučiti čovjek.A kako bi život bio lijep.Bez raznih todoriča,kutla,drka,jamba,sanadera....Ja sam za francusku revoluciju.Ali nakon revolucije u svačiju ruku motika.Ili lopata.Ili olovka.Pa neka tododorič budeTodorič,i neka kutle bude Kutle.I neka zavlada starokomunistička ideja-osam sati rada,osam sati zabave,osam sati odmora.E,ovo je večina naših građana i imala.A ja sam seljanka,a bila sam i deset godina snaha,pa sam imala ona prvo i ono treće,a drugo se nekim čudom pretvorilo u prvo,a kada sam konačno postala gospodarica svoga slobodnog vremena,uskoro stigla kriza pa se drugo silom prilike opet stopilo sa prvim kako bi se moglo opstati u todoričevom i kutlinom svijetu.
Markec,ideja o raspravi o temama koje si naveo nije loša,ima se tu puno toga za reći.Ima jedna Cesarićeva pjesma koja govori o važnosti čovjeka kao pojedinca u društvu u kojemu živimo.Mislim da je većinom svi znamo i napamet-"Slap".Pogotovo onaj prvi i zadnji stih-
-Teče i teče,teče jedan slap
što u njemu znači moja mala kap.
I ono najbitnije što nam daje važnost i odgovornost kao pojedinca-
-I da bi taj slap mogao sjati
i moja mala kap pomaže ga tkati.
Tako nekako.Malo sam već preumorna za raspisati se o nekoj tvojoj navedenoj temi,ali budem pokušala početkom tjedna.Sutra još spremamo robu,a u nedjelju idem na sajam cvijeća u Bedimpeštu.