Svojstveno svim kunićima je da u smjesi žitarica traže one koji im se najviše sviđaju, a ostalo prosipaju.
Neko pokušava posebnom konstrukcijom hranilice da to spriječi neko hrani češća, ali daje manje količine.
Ja sam napravio hranilice sa nekoliko pregrada tako da ne mješam hranu nego svaku vrstu u svoj boks, ili sameljem pa onda nema biranja.
Što se peleta tiče počinjem kada mladi počnu izlaziti iz kotilice pa sve dok su sa majkom otprilike 10 kg po leglu, s tim da peleti u jedan boks, a mljevena hrana u druga dva i mogu reći da baš ne prosipaju mnogo.
Što se prirasta tiče negdje sam pročitao: „Smatra se da je dobar rezultat uzgoja mladih kunića ako je srednji mjesečni prirast u toku četiri prva mjeseca života kod srednje velikih rasa 0,7-0,8 kg“.
Inače prema Kopanjskom kojega sam, i prije citirao normalan prirast po mjesecima izgleda ovako:
Uploaded with ImageShack.us
Za koliko ti se produži tov? jesi probao bez peleta uopće, ak jesi koliko ti onda treba do neke težine za klanje?
Eto da se i ja malo uključim u temu sa svojim iskustvom....
Prije jedno desetak godina ja i moja obitelj bavili smo se također kunićima,ali samo za svoje potrebe....no nismo baš bili neke sreće jer su legla bila jako mala...
Na početku dok još nismo imali svog "majstora" zekana, smo nosili na parenje ženke kod jednog susjeda i bilo je sve u redu....kasnije nam je taj isti dao jednog iz njegovog legla i sve je krenulo nizbrdo....svako je leglo bilo sve manje,jednom nam je ženka uginula nakon tjedan dana kako se okotila pa smo 5 malenih odhranili na bočicu...to su bile muke ali smo uspjeli....
Ali nakon toga je došla ona vražja šuga na ušima, i kad smo to uspjeli pobjediti,nakon kratkog vremena je uslijedila opet neka bolest gdje su masovno počeli ugibati...pa čak po cijelom selu....tko god ih je imao...
Gajbe su bile redovito čišćene i "dezinficirane" vapnom....jesmo li napravili neku početničku grešku ili je jednostavno bolest napravila svoje?
Eto da se i ja malo uključim u temu sa svojim iskustvom....
Prije jedno desetak godina ja i moja obitelj bavili smo se također kunićima,ali samo za svoje potrebe....no nismo baš bili neke sreće jer su legla bila jako mala...
Na početku dok još nismo imali svog "majstora" zekana, smo nosili na parenje ženke kod jednog susjeda i bilo je sve u redu....kasnije nam je taj isti dao jednog iz njegovog legla i sve je krenulo nizbrdo....svako je leglo bilo sve manje,jednom nam je ženka uginula nakon tjedan dana kako se okotila pa smo 5 malenih odhranili na bočicu...to su bile muke ali smo uspjeli....
Ali nakon toga je došla ona vražja šuga na ušima, i kad smo to uspjeli pobjediti,nakon kratkog vremena je uslijedila opet neka bolest gdje su masovno počeli ugibati...pa čak po cijelom selu....tko god ih je imao...
Gajbe su bile redovito čišćene i "dezinficirane" vapnom....jesmo li napravili neku početničku grešku ili je jednostavno bolest napravila svoje?
ja sam imao sličan slučaj prošlo ljeto samo meni nijedan nije uginuo ali svima okolo je al kod nas je došla miksomatoza i to zrakom svi koji su imali po svinjcima i pušnicama a šta je oni su to za sebe imali a mislili su da se ja zajebavam to što cijepim sve i kuniće i perad i koze i ovce sve...