Malo me neke obaveze preuzele, ali da se kratko osvrnem na "haiku" kuniće. Potpuno se slažem i s definiranim karakteristika i s uzrocima nastanka te nove pasmine kunića. Prije godinu niti sam znao što kunići jedu, koliko dugo nose mlade... Naučio sam nešto u teoriji, investirao nešto novaca u gajbice i odlučio se na pustolovinu. Da, gotovo sigurno sam kupio hajkome koji su se daleko od onih originala kakvi bi trebali biti (i po masi pred klanje, i po broju mladunaca u leglu), vrlo vjerojatno i ja sam griješim u nekim banalnim sitnicama na koje ću za par godina umirati od smijeha. Daleko sam ja od onih rezultata koje bih po papirima trebao postizati.
No, ako ću to gledati na taj način - sutra ću izgubiti volju, rastaviti gajbice i prestati s uzgojem. Zadovoljan sam jer svojoj obitelji priskrbim meso koje je zdravo, kunići dnevno dobivaju kupovne pelete jednom dnevno i to samo pedestak grama kao dodatak uz domaće proizvedenu hranu (kukuruz, sijeno...) pa je ono i jeftino, a čak i nešto kunića uspijem prodati tako da i taj mali trošak koju plaćam za pelete biva pokriven zaradom.
Velim, zadovoljan sam i mislim da bi trebao biti svatko tko krene uzgajati bilo što i dobije rezultate. Ovdje sam pročitao mnogo korisnih činjenica, vidio da uzgoj može biti mnogo, mnogo uspješniji. Siguran sam da moja slijedeća nanava kunica neće biti preko Oglasnika iz neke male štale, nego ću potražiti originale. Ne zato jer sam sada nezadovoljan, nego zato jer se očito može, uz isti trud i manje više iste troškove dobiti mnogo više. "Haiku" kunići upravo služe tome - da se mi početnici naučimo na greškama, da uočimo kako izgleda nešto manje uspješno.