eto vidiš kako imamo različite izvore informacija! ja imam totalno druge spoznaje! i to od ljudi koji tamo žive i rade!...istina je vjerojatno, kao i uvijek, negdje u sredini. netko če propasti, netko će se snači i u novim uvjetima,
Ma nije istina čak niti u sredini; već negdje po strani!
Radio sam u IT, dosta često sam putovao po Njemačkoj, bio i preko bare... i za opstanak poljoprivrednog gospodarstva nije čak niti veličina toliko bitna, koliko način upravljanja rashodima i prihodima (ovdje mi je Njemački primjer najočitiji).
U čemu je stvar (gotovo 99%)?
Poljoprivrednici su vrijedni radnici ali loši (očajno loši) menadžeri (upravitelji vremenom i novcem).
Evo i nekoliko primjera:
1. Koliko je iskoristivost traktora na jednom imanju? U mojoj okolici vinari na prosječnih 3-4 ha imaju 2-4 traktora. U pokrajni Franken (sjeverna Bavarska) 10-12 proizvođača, imaju preko 40 ha i 2 traktora i 1 atomizer.
I što je sada skuplje? 2 nova traktora kupljena na leasing i 1 atomizer za 40 ha, koji u prosjeku svaki dan vegetacije radi preko 6 sati ILI 2-4 stara traktora koji obrađuje godišnje manje od 2 ha prosječno.
2. Vozni park? Moj prijatelj vinar ima 3 ha vinograda i vozi novu Renault lagunu, i kuka kako je teško prodati vino. Moj drugi prijatelj, nijemac, ima 3 ha vinograda, traktor koristi sa svima ostalima i vozi Ford Fiestu... Zašto? Pa zato jer i laguna i fiesta su auti, ali ga Fiesta košta godišnje bar 20.000,00 kn manje, i onda taj novac usmjerava njegdje drugdje (ima novčanu rezervu). Ovaj prvi je i zadnju kunu potrošio samo da pokaže da ima za skup auto; zbog toga nema čak niti vinograd osiguran. I jedna tuča; ode i vinograd i auto....
3. I tako, zaštitna sredstva, repormaterijal, upotreba strojeva.... (nekim još nije jasno da je parkirani traktor i nekorišteni priključak najskuplji "alat").
... i to je problem. Vani dobro rade i sa 3 ha i sa 30 ha, ali isto tako propadaju sa 3 i sa 30 ha.
Razllika je samo u tome, koji je bolji upravitelj vremenom, novcem i ostalim resursima.
p.s. Evo i mog primjera. Bavim se trgovinom gnojiva, i to isključivo direktnom prodajom (uvoz samo za definiranog kupca; nema robe na zalihi, već ide samo uvoz naručene količine). I kome prodajem? Samo pojedinim proizvođačima.
Još nisam uspio na jednom području okupiti 5-10 proizvođača. A prodaja za definiranog kupca ima 30-50% niže cijene od redovinh na tržištu (nema marže, posrednika, skladištarine i ostalih nameta) i opet ne mogu okupiti 5-10 većih na jednom području. A time mogu rušit cijenu za još bar 5% samo na uštedi za transport (unajmim jedan kamion za jednu lokaciju, a ne kombi za 5-10 lokacija). I nejde. I dalje neki žele doći u skaldište i baš tada kupiti 7-18-24, jer bi netko baš za njega trebao držati 10 takvih vreća u skladištu cijelu godinu. Pa jasno je da je onda gnojivo skupo.
Evo još primjera o ovome gore rečenome.
Italija - južne pokrajne. Molise (ova preko puta Visa) i Puglia (ona dole, preko puta Crne Gore).
Molise - izvrsni uvjeti za uzgoj vinove loze. Glavna kultura: PŠENICA (ne nije greška; loza je samo u tragovima). Zašto? Zato što nema dovoljno ljudi za rad u vinogradima. I što sada? Siju tvrdu pšenicu. Prednosti: 1 obitelj radi 20 ha prosječno (za 20 ha vinograda je to potpuno nedovoljno), ima 1 traktor, unajmljuje sijačicu i kombajn. Žetva završava sredinom lipnja (nema natapanja), i ostvareni prihod je dovoljan za 1 obitelj za cijelu godinu. Ne sije se postrna kultura (treba utrošiti novaca, vremena i pitanje tkome to uopće prodati). Ovako 4-tvoro je socijalno riješeno.
Puglia - malo južnije, puno tužnije. Cijela pokrajna ima ljudi koliko i 1/3 grada Barija. Glavna kultura maslina (najveći ukupni broj stabala). I prihod 0 (slovima: nula eura). Zašto? Uložili su u skupi sadni materijal, uredili terene ali nemaju radne snage. Nema stroja koji će orezati maslinu, a nepravilno orezana maslina nema roda. Posljedica: više od 70% stabala je zapušteno (spašava ih šverc ulja iz Sj. Afrike). Pa zašto ne plate rezače i berače bar 20% više?
Jer nemaju čime; potrošili su novac na početku investicije, a maslini treba bar 5-7 godina do nekog ekonomskog uroda. Na početku su uložili vlastiti rad (i obitelji) dok su masline bile male... i sada kada su narasle, nema više novaca sa početka. I čime sada platiti rezače i berače? Ničime. Propada posao.
Dva primjera; jedan dobar i jedan loš.