Nije dobro. Definitivno.
Na kraju tunela više nema pruge; provalija....
Naime, radi se o staroj priči.
Najočitiji primjer toga su braća Gallo iz Kalifornije, i vrijeme nakon 2. svjetskog rata. Da radi se o dva brata, "poznata" vinara, od kojih jedan (neću reći koji; čini mi se da je sada već i pokojni) ne razlikuje lozu od bundeve. Ali, imade novaca u pravo vrijeme.
Kreće priča.
Rane 50-te i početak intenzivnog razvoja vinogradarstva u Kaliforniji. Mnogi kupuju zemlju (cca. 20-30 ha u prosjeku), uzimaju kredite i kreću u vinogradarsku proizvodnju. Tipična američka priča. Kredit i investicija.
Dvoje promoćurnih, iz San Franciska, također kreću u unutrašnjost, ali ne saditi vinograde već otkupljivati vino.
I sada, pojave se kod Jack-a, koji je uzeo kredit za svojih 20 ha vinograda, i koji ne može dobiti još jedan nastup na tržištu. Tada doalzi Gallo, i nudi visokih 1 USD za svaku bocu vina (kao ovi rusi, daje dobru cijenu) i što će JAck? Tek je posadio vinograd, stiže i prvi rod, a tko će se još baviti i tržištem. Pa 1 USD gotovog novac (odmah plaća, kao i rusi) nije za baciti. I Jack krene u posao sa Gallom. I tako 3-4 godine, i posao ide.
Ali 5. je kritična. Dolazi Gallo i pomiče zarez na cijeni, umjesto 1,0 USD sada daje 0,1 USD?!?!?!
Jack je u panici; nije ulagao u tržište jer je imao sigurnog otkupljivača, sa dobrom cijenom(rusi), vraćao je kredit i što sada?
Ako pristane na 0,1 USD, to je gubitak (krediti...), i za godinu dana imanje ide na bubanj, a on i obitelj na ulicu. Nema novaca (jer nije vratio kredit) za nove investicije (izlazak na tržište), a i proizvodnja mu je mala.
I onda "spasoje" Gallo kaže. Znam da vam je niska cijena problem, ali za XXX dolara, ja ću otkupiti vaše imanje i vratiti kredit.
Jack nema kuda, (kao i ostali koji su ušli u ovu priču; Joe, Jim, Kim, Bim i drugi) i prodaje imanje, vinograd, podrum Gallu, uzima obitelj i napušta Kaliforniju.
Posljedica. Za 20-tak godina takve politike, vinarska priča Kalifornije dijeli se na dva dijela; Gallo i ostali.
Svi zajedno ostali imaju manje nego Gallo (njih dvoje zajedno).
E to je ova ruska priča.
Lako je kada imaš lovu, sada možeš kupiti i glumiti dobrog otkupljivača, a kada postaneš jedini otkupljivač, onda diktiraš pravila i vraćaš uloženi novac preko leđa seljaka.
Nemojte reći da niste znali.
Istu priču je Gallo, ponovio puno puta, a jedna od zanimljivijih je bila početkom 90-tih kada je htio od jednog većeg proizvođača drvenih bačava u Tenesiju (kako se već piše na engleskom) otkupiti svu proizvodnju drvenih (barik) bačava (ovu priču znam i osobno, jer poznam vlasnika). Nudio je i premiju od 10% na tržišnu cijenu, i otkup slijedećih 10 godina.
I naravno, vlasnik nije pristao.
Ponudio je max. 50% svoje proizvodnje za Galla.
Gallo je najprije odustao, a za dvije godine se je vratio i pristao na 50% proizvodnje.
Da je vlasnik pristao na 100%, što bi se dogodilo????
I još jedan zanimljiv detalj.
Vrijeme nakon rata, okolica Trevisa, Italija, (područje sa kojeg potječu Galli), kriza, nema novaca, ali za stol sjeda poveća skupina poljoprivrednih proizvođača. Osnivaju zadrugu (cooperativu) i otvaraju jedno prodajno mjesto na tržnici u Trevisu i zapošljavaju dva prodavača da prodaju svoje proizvode.... danas imaju oznaku COOP, a ostalo je povijest.
Prodaju najprije robu svojih zadrugra, a ostali asortiman robe uzimaju od vanjskih.
Nisu željeli da ih ucjenjuju čak ni vlastiti talijanski trgovci. Dok su se ostali smijali, postali su gotovo najači trgovački lanac u IT, i za svoje zadrugare imaju sigurnu prodaju (svježa lova je u maloprodaji, a ne u veleprodaji).
Nisu im trebali Rusi i ostali.
Nemam ništa osobno protiv Rusa, niti bilo koga drugoga, dok se korektno ponašaju, ali nažalost svjedoci smo neke druge priče (banke, hoteli, brodogradilišta....).
I sada i poljoprivrede.