evo tražio još i našao,stranica od Petrokemije,sve objašnjeno. smeta joj i osjetljiva je na proizvode razgradnje organske supstance.
http://www.petrokemija.hr/Default.aspx?tabid=105
bobostar daj to malo pojasni,nepiše više od ovoga.
Probajmo malo stvari staviti na mjesto (pregledao sam i materijal iz posta koji navodiš, koji su sastavili kolege sa Zavoda za ishranu bilja; krajem tjedna upravo tamo branim doktorat) u vezi problema stajskog gnoja.
- ono što uvijek preporučam je kompostiranje stajskog gnoja (traži više vremena i prostora; preslagivanje, dva boksa i dr.) međutim dobija se izvaredan materijal u kojem je sirova organska tvar (ovo je posebno važno) razgrađena u potpunosti. Gotovi proizvod je humus, koji će se postupno razgrađivati u tlu nekoliko godina, a razlaže se na huminske kiseline, fulvokiseline i humate. Niti jedan od tih spojeva definitivno ne šteti biljkama (neki se čak umjetno sintetiziraju i koriste u proizvodnji organskih i organsko-mineralnih gnojiva).
- ono što piše na stranicama Petrokemije (kod rajčice) važi u slučaju razgradnje sirove organske tvari koja se nalazi u nezrelom (sirovom) ili poluzrelom stajskom gnoju. Budući da je u tlu količina kisika vrlo mala (u odnosu na zrak) razgradanja sirove organske tvari u tlu odvija se u anaerobnim ili poluanaerobnim uvjetima (nedostatak kisika). U tim uvjetima dolazi do nastanka štetnih plinova (H2S, amonijak, CH4 i dr.) koji djeluju toksično na podzemene organe biljaka (najčešće dolazi do gušenja ili asfikcije i odumiranja tkiva ili čak i do fiziklanih oštećenja-svi navedeni plinovi se dobro otapaju u vodi (vlaga u tlu) te nastaju vrlo agresivne otopine). Naravno sva ta priča oko nastanka štetnih plinova i ostalih spojeva usko je vezana uz prozračnost tla, količinu vode/vlage u tlu, temperaturu i sl. Sama otpornost biljaka na navedene spojeve vrlo je različita, i u postojećoj literaturi postoji vrlo malo podatka.
- što se tiče mrkve, izgleda da je ona vrlo osjetljiva na navedeni problem (plevak to navodi iz iskustva; osobno to ne mogu osporiti) međutim još uvijek sumnjam da bi se isti problem mogao dogoditi kod upotrebe kompostranog stajskog gnoja
- kod kupovine prerađenih stajskih gnojiva potrebno je obratiti pažnju da svi proizvodi nisu u potpunosti kompostirani, iako se taj proces koristi u njihovoj proizvodnji. Naime, zbog zahtjeva tržišta, uglavnom se isporučuju kao polukompostirani jer time manje zauzimaju proizvodne pogone, te je u jednoj godini moguće obraditi znatno više stajskog gnoja. Kako prepoznati takav proizvod: prije svega sadrži veću količinu vlage/vode i to se dade pročitati na deklaraciji (a ako je duže otovren i slabo prozračivan, hvata se plijesan na proizvod) i ima još uvijek smrdljiv miris (dobro, ne smrdi kao sviježi stajski gnoj) ali upravo je miris znak polukompostiranog stajskog gnoja (potpuno kompostirani ne smrdi nimalo). Ukoliko se takav dodaje u tlo, u tlu se događa daljnja razgradnja sirove organske tvari i nastanak gore navedenih spojeva i problema.
Ono što definitivno mogu reći, da humus (bez ostataka sirove organske tvari) ne može djelovati štetno na niti jednu biljku, pogotovo ako njegova količina ne prelazi više od 5-10 masenih % tla (više od toga je moguće postići, ali je to ekonomski teško opravdati). Problem nastaje zbog razgradnje sirove organske tvari u tlu, a praksa je to tako riješila, da su prepoznate kulture kojima produkti razgradnje sirove organske tvari manje smetaju, pa se kod njih preporuča primjena stajskog gnoja. Kod kultura koje su na to osjetljive, preporuča se primjena stajnjaka kod predkulture.
Koza cijela, vuk sit.
Nema štete od produkata razgradnje sirove organske tvari.
Pravilnom kombinacijom predkultura/kultura izbjegava se potreba za kompostiranjem stajskog gnoja (osim utroška vremena, predstavlja i utrošak novaca) a nema (ili je gotovo mininalna) šteta na biljkama.
p.s. Iako preporučam kompostiranje stajskog gnoja, mora se znati da je to dodatni novčani trošak i alternativa tome je upravo gore rečeno; izbor predkultura/kultura pri kojem će problem upotrebe poluzrelog stajskog gnoja (a taj je najčešći) biti najmanje izražen.