Identično i ja razmišljam o toj katastrofičnoj situaciji.Sinoć gledam na fejsu snimak gdje čovjek traži pomoć u hrani za stoku. Ima kao 10 krava, bika, i par svinja. Mislim da sam pročitao u komentarima da se skupilo oko 28 tona stočne hrane. Javio se u komentare jedan baš član i kaže ne šaljite ništa, ima svega. Istrpavao je crijep kod tog, i iz njegovog je sela. Šta reći na sve to. Zbog takvih lakomica i muljatora oni kojima stvarno nešta treba budu ostali bez svega.
Potres samo razobličuje i neke druge stvari, nije potres za sve kriv, kriva je tu i ljudska "lakomost", nemar i čekanje da drugi rješavaju njihove osobne probleme, itd.
Ako netko ozbiljan ima toliko stoke u vlasništvu, realno je da je taj za tu svoju stoku pripremio i dovoljnu količinu hrane. Potres je mogao tu hranu zatrpati, OK, ali zar baš svugdje?
(Neprimjereno je od novinara i pojedinaca pisati da netko ima šestero djece, ali da nema hrane jer donacije u hrani slabo stižu, te da on cijele dane sjedi na ulici i čeka, pa da na kraju prosinca on nema drva. OK novinaru, školovan si, da li si svjestan što pišeš, da li ti je jasno da si raskrinkao nekakvu drugu životnu situaciju, ako nisi toga svjestan slab si intelektualac. Ako jesi svjestan da ovakva priča ne drži vodu, a ti ju guraš kao svoju senzaciju onda tebi treba dati do znanja da širiš netočne informacije, skrečeš pažnju s pravih problema te umanjuješ mogućnost pružanja pomoči stvarno potrebitima. Ovaj "stradali" gospodin ne smije sjediti cijele dane, ni sad dok ih je zadesio potres, a niti u normalno vrijeme. Ima šestero djece, mora znati da su njegova, ne naša, mora svojski zapeti da im uvijek osigura hranu, ne čekati da mu ju mi dostavljamo kroz donacije, mora osigurati drva u toku ljeta, a ne čekati da mu ih radi potresa sad u siječnju netko dopremi. Ako su mu namirnice sad zatrpane, dati mu koliko je god potrebno, a onda mora pljunuti u šake i sam se aktivno uključiti u borbu za opstanak njegove obitelji. OK srušen im je stambeni prostor, treba se odmah reagirati i adekvatno pomagati, ali nipošto ne prihvačati tuđe polu istine, ili nebuloze zdravo za gotovo.)
Vidljivo je "u medijskom prostoru" kako neki novinari trebaju senzaciju, drugdje nekakve medijske pažnje željne "osobe" sebe namjerno, ili nenamjerno, promoviraju "vrištanjem" u prvom planu, a pritom šire histeriju i panične izjave. Kome to treba, kome to pomaže? Smirimo se malo, samo takvi budemo bolje, brže i kvalitetnije funkcionirali.