Kada smo već kod bumbara da ja,pedeset godina iza plastičnog češlja reknem-Zadnjih četiri godine bumbara nemam.Prije toga ih prve tri godne nisam imala,a tri jesam.Prvi,kada sam ih kupila su bili normalni,mislim na veličinu. Jesu oni skakutali po cvijetićima,ali su od njih tridesetak koliko ih u prosjeku ima unutra,bar polovica svaki dan dala u dezerterstvo,a vraćali su se u kasno popodne-pravac košnica.Druge godine sam dobila bebe,još im se trebale mjenjati pelene,nisu,osim njih par koji su bili normalnwe veličine prva tri tjedna išli dalje od plaženja po izlazu.Treće godine su bili neki na rubu normalnosti,malo su prvih dana bauljali dok im nisu ojačala krila,ali kada jesu-crta,malo oko plastenika,malo u plasteniku,dok im životni vijek nije minuo.A oni preminuli.Pa sam ja to odlučila rješavati drugačije-kada je god moguće u početku cvatnje-a oni se i uzimaju zbog tih početnih dana (iako se u stručnoj literaturi navodi direktna veza broja sjemenki sa veličinom ploda,a broj sjemenki je kao što znamo uvjetovan kvalitetom oplodnje) u povoljnom dijelu dana,kada je vanjska temperatura viša podignem bočne stranice,a posebno je dobro kada malo puše povjetarac.I to je to.Jutarnju vlagu eliminiram u njaranijem mogućem terminu,čak na uštrb temperature.Na plasteniku širine deset metara se to da jako lijepo regulirati.Većinom.Evo,ove godine,cvate druga etaža,treća se otvara,červrta se formira,i za sada je sve u redu,tu i tamo se neki mali paradajzić vidi,ko graškići,i manji.Oni prvi cvijetovi,još nisu počeli pošteno otpadati,ali se vidi da je oplodnja ok.