Ma da,i ja sam do sada nešto napravila kao bih se izvukla iz gabule-najprije sam sadila samo krumpire,pa došlo vrijeme kada se prodavalo sedam kila za jedan euro.Pa se ja preorijentirala na povrće.I išlo mi dobro.Pa došlo vrijeme kada više nije išlo,pa ja napravila plastenike da zgrabim prve,najviše cijene. Pa mi opet išlo.Pa došlo vrijeme kada ni to više ne ide,pa ja krenula u maloprodaju,evo,pa mi opet ide.Dokle,ne znam,ali već sada razmišlajm šta ću nakon toga.Snalazim se sama kako znam i umijem.I igram po pravilima koje mi je vlast odredila.I držim ih se.Ali od njih očekujem da ih se drže i oni.Ako su odradili da mi moraju dati poticaj,onda ga ja hoću.I uzeti ću ga i na silu.Jer je to moje.Oni su sami rekli da je to moje.Kada odrede dugačija pravila igra,igrati ćemo drugačije.I to je to.
Dušo draga,dođi ti malo raditi ovdje,pa da vidiš kako se radi.I koliko se radi.
Hajde,malo pogni glavu,i zapitaj samoga sebe-bi li ljudi išli iz udobnosti svoga doma da im je dobro?Ne misliš li da je udobnije spavati u krevetu uz ženu nego se pržiti na suncu ili smrzavati na zimi i moliti nekoga da mu omoguči uvjete u kojima će normalnim radom moći normalno privrjeđivati.Misliš li da su ovo prosvjedi samo za isplatu poticaja?Zar ne shvačaš da su to krici i urlici kojima se vapi da se nešto u cijeloj koncepciji poljoprivrede promjeni.Otvori oči.I ti i tebi slični.