Ne mogu se više suzdržati, a da ovo ne napišem.
Prije 20, ili možda i 25 godina, je kod mojih roditelja na dvorištu trebalo srušiti jedan zaista ogroman orah. Prijetio je garaži, radioni, kući, pumpi za vodu, gdje god da padne bude nastao lom i polom. Došli su, vidjeli i otišli su, nekoliko njih "etabliranih rušitelja". Svi su pogledali, odbili i odustali.
Onda sam ja seljak, bedak - nikad rušitelj i drvosječa, preuzel odgovornost. Otac je imao motornu (austrijsku žutu Alko) ma žblj, nikaj več za ovaj forum - pilu.
"Vruhnul sam ja toga oreha", kresnula je pri padu jedna grana po lampi i žarulji za rasvjetu dvorišta na rubu krova kuće i potrla staklo i žarulju. To je bila sva šteta.
Pri meni doma je do ceste zrasel ogromni orah, bil je prijetnja našoj kući, ali bome i prometu. Posudil sam si malu motorku od prijatelja, tate od starijega zeta, fino sam orehu podkresal krila - grane i vruhnul ga dol, u nekoliko koraka, "kaskada", bez štete, s malo više straha kojeg nisam smel pokazati ostalima. Eto bil sam u životu dva put drvosječa, rušitelj, dok je drugima zmanjkalo kuraža, za dalje - nisam zainteresiran.
Svaka čast ovdašnjim forumašima i drvosječama, ja nisam ta kategorija, kolega su za mene vanzemaljci
👌.