Čitao sam sve ovo "u hodu".
Nisam baš strašljivac, ali kao realna osoba uvažavam da radovi u šumi traže fizičku snagu, te velike vještine i znanje za biti drvosječa.
Imam svoje "zdravstvene probleme", imam još malo razuma - ne želim biti nepokretan, dakle nisam za šumskog radnika.
Iza pokojnog tasta je ostala ozbiljna štilovka. Moj je otac poderao jednu žutu Austija, nije bitna marka, sad ima jednu novu iz Bauhausa, ali nema mladosti, prošao je 84 stanice vlaka života, koji ga nije mazio.
Ja imam novu motornu pilu, marka nije bitna, imam svoju šumu, moja mlađa seka ima svoju šumu, moj otac ima dva "luga" puna ozbiljnog potencijalnog ogrjeva. Mojoj supruzi je pripala polovica šume iza njezinih prerano pokojnih roditelja.
Ja na kraju ove balade radije kupujem gotova drva s kamiona, bukva, grab, keš lova i još me služi moja draga (jako ranjena kralježnica). Da je šumski radnik biti lako bio bi to svako.
Ali, da je "majstor" biti lako i to bi bio svako.
Onog trena dok drva budu skuplja od nekog drugog energenta, ja se odmah šaltam, na jeftiniji izvor grijanja.
Za kraj ima u mojem kraju pametan tip. Porušin ti u tvojoj šumi 4 m drva, ali narušim i sebi 8 m. Ma jebi se ti i tvoja računica. Njegova je supruga bila moja školska kolegica, on je uvijek bio "posebno pametna mustra", samo ja ga ne želim financirati.
Imam novu motornu pilu koju kresnem 2-3 put na godinu, ali ne smrzavamo se, šumu ne prodajem, živ sam, migam.
Kod mene najglasniji u šumi rade najlošije i najgore.
Svaka čast Vama nekima koji ste sječu šume uzdigli na visoki i pošteni profesionalizam. Volim Vas dok ste takvi, kakve Vas ovdje vidim. 🥂👌