Priča o Agrokoru je priča o profitabilnosti u državi
Priča o Todoriću do sada je ovdje:
http://www.forum.tm/clanak/ivica-todoric-drzavni-prijatelj-br-1-876
Što znamo o Agrokoru: da je bio jedan od najvećih uvoznika. Što znači i donekle grobar domaće proizvodnje. Ako se dobro sjećam Agrokorova tvrtka za otkup voća je svojedobno odustala od otkupa i oštetila mnoge manje proizvođače. Mislim da je kasnije ta tvrtka prodana. Agrokor je koliko znam i jedan od preprodavača reklamnog vremena na HRT-u na kojem vjerujem da dobro zarađuje. Da ne govorimo o prodaji vode, itd. Loš odnos prema dobavljačima je također pokazatelj. Blagajnice se mogu također pohvaliti nehumanim uslovima rada. Ukratko, Agrokor je mnogo toga radio radi vlastite koristi radeći pri tome štetu mnogima u državi.
Naše neoliberalne vlade su se odrekle organiziranja poduzeća radi zapošljavanja ljudi i proizvodnje. Taj korak je logičan ako se želi pogodovati bogatima da budu još bogatiji. Međutim, Agrokoru je nešto krenulo u krivo. Što je kompanija veća to njeno djelovanje prelazi iz mikroekonomskog u makroekonomsko. Konkurencija drugih trgovačkih lanaca koji su dizali kredite sa minimalnim kamatama nije omogućavala Agrokoru da ostvaruje visoke profite. Oni su čak radili optimizaciju cijena prema gore. To znam iz priče jednog njegovog dobavljača papirnih vrećica. Dobavljaču su vrećice plaćane jednako, a cijena vrećica bi se podigla na gore, ako bi se vrećice bolje prodavale po nižoj cijeni. To je maksimiziranje cijena. Vjerujem da vrećice nisu jedine na kojima je to rađeno. Maksimizacija cijena na pojedinim proizvodima uz duge rokove plaćanja je također znak da je Agrokor očajnički trebao povećati profitnu stopu.
----
Koje je rješenje za Agrokor?
Ulazak države u kompaniju koja ima problema sa profitabilnošću sa sadašnjom regulacijom novca nije baš preporučljiv. Pitanje je zašto mu kompići Tedeši i drugi ne pomognu? Ako država uđe kao investitor morati će se zadužiti, a što kasnijom prodajom možda ne bi uspjela povratiti. Mi tu u stvari govorimo o spašavanju investicija banaka, a ne Agrokora. To je kao grčka situacija. Uzimanje novih kredita je spasio trenutno loše investicije banaka, ali je usosilo nove investitore. To bi se dogodilo i sa Agrokorom. Onaj tko preuzme tvrtku, morao bi prodati sve neprofitabilne firme i zadržati manji dio koje imaju dobru profitabilnost. To bi značilo da bi mnogi mogli izgubiti posao.
...
Ali, možemo zamisliti i drugu situaciju (koja se naravno neće dogoditi). Kada bi država imala mogućnost da odštampa nešto novaca svake godine, tada bi imali bolje uvijete za profitabilnost. Kamate bi pale jer bi sa većom profitabilnošću trebalo manje kredita. Mogli bi platiti sve radnike firmi koje bi preuzeli, ali bi naravno te tvrtke morale raditi u najboljem interesu svih. To znači marljivo i vrijedno proizvoditi proizvode koje trebamo. Jer bez toga odštampani novac nema vrijednost.
Zaključak: U postojećem kapitalističkom modelu, spašavanje jedne od privatnih tvrtki koje se bave trgovinom je teški promašaj. To bi imalo smisla da nam je to zadnji trgovački lanac u zemlji ili određenom dijelu zemlje.
Što bi bilo da jedna tvrtka postane jedini vlasnik svega u državi baš na primjeru Agrokora:
https://xreforma.wordpress.com/2013/08/10/prica-o-novcu-i-zaradi/ . To je ista skoro ista situacija kada imamo socijalizam. Ne možemo sami sebe eksploatirati i stvarati novčani profit bez emisije novca. Naime, u socijalizmu uvijek imaš troškove za stanovništvo radili oni ili ne. To znači da otpuštanje ne može biti rješenje. Jedino rješenje je omogućavanje da svi ljudi imaju profitabilnost od rada. A to rješenje je u kapitalizmu teško provedivo, a u socijalizmu očekivano i cilj društva.
Profitabilnost posla skoro pa uvijek razlog za bune i revolucije ali i za iseljavanje. Izostanak profitabilnost posla je i to što sad uništava Agrokor. Bez rješenja profitabilnosti u državi nema boljeg života. Samo, koga je to briga dok sistem radi na korist malog broja ljudi i ti ljudi podešavaju zakone za sebe. Kada zapne i u korist malog broja ljudi tada je panika. Ma nemojte mi reći? A do sada je sve bilo o.k. ? Tek kada je opstanak gazde upitan, tek tada se reagira? Hoće li država RH preimenovati ime u "Hrvatska udruga poslodavaca" ili samo "Udruga poslodavaca" kako je krenulo sa rasprodajom strancima, a koja je također posljedica izostanka profitabilnosti?