Imam 8 krmača i imao sam svakakve zajebancije s njima,ali sam se naučio da najveći problemi počinju kod prašenja, pogotovo ako je teže i ako se oduži na više sati. Tu se inače zdrava krmača izmuči, obično prestane da jede, posljedica toga je nedostatak mlijeka za odojke i evo pizdarije. Kad se dugo prasi, muči i sebe i mene, i naposljetku zovem veterinara da joj da Oxytocina da završimo muku. Sad imam drugu taktiku, dan prije termina tražim od veterinara dozu oxytocina, (ionako bih ga zvao ako bi se odužilo, pogotovo noću). Kad izađe prvo prase krmača dobije dozu u vrat iza uha i krmača se oprasi unutar dva sata, manja muka za nju, a i za mene, pogotovo ako je nočno prašenje. Prasce premještam prema potrebi, na pr najslabije prase iz ranijeg gnijezda stavim u kasnije, ondje je jednake veličine ili čak veće od ostalih pa se oporavi. U krajnjoj nuždi, imam kravljeg mlijeka pa im stavljam u posudu da piju, prvih dan-dva je šareni rezultat, ali brzo nauče sami piti.