Danas je došlo na red "moje prvo vatreno krštenje", rada s trimerom / flaxericom, a s ugrađenim nastavkom "kopačicom".
Pogledao sam samo nekoliko yubito filmeka i odmah sam zaključio da su ti prikazi u stilu "trla baba lan, da joj prođe dan", za mene beskorisni.
Ja sam krenuo u kupovinu nastavka s ciljem da imam kvalitetno obrađene / okopane redove trsja u goricama / vinogradu, a da pritom izbjegnem koristiti motikan / običnu seljačku motiku.
Dakle moja su očekivanja unaprijed bila da bi možda moglo biti upotrebljivo i orisno, pa da taman odradi nekakvih 30% očekivanja bio bi zadovoljan.
Ugradio sam nastavak sa originalnim štitnikom / blatobranom na flaxericu i prvo pokušao raditi samo s jednim parom noževa, da imam usku radnu površinu. Prvo što sam uočio je bilo da od štitnika zapravo ne vidim noževe jer sam smatrao da bi ih rado vidio gdje su, što i kako rade. Drugo je zapažanje bilo da je učinak na zemlji slabili od mojih očekivanja i nekako jako uski trag obrađenog.
Tada sam dodao i drugi par noževa pa opet krenuo u obradu, s vrha brijega prema dolje po redu.Činilo mi se da bolje radi sa svim noževima, ali sam se borio protiv "zapikavanja" štitnika u zemlju i njegovog kočenja, sprječavanje nekakvog normalnog hodanja. Dok sam se nekako dokopao kraja reda i okrenuo prema gore, vidio sam da je tako puno lakše rukovati, ali i dalje sam se borio protiv zakopavanja štitnika u zemlju.
Dok sam došao gore, uzeo sam papagajke i jednostavno sam donji dio štitnika, pojas oko 2 cm redom svinuo od naprijed prema nazad.
Poslije takve "dorade" savijanja donjeg dijela štitnika prema nazad, nastavio sam s testiranjem. Odjednom je frezica "prodisala", taj malo spigani dio je sprječavao ukopavanje, olakšao je kretanja prema naprijed, a iza sebe je ostavljao uredno poravnani, sloj obrađenog reda, zemlje. Za sad još uvijek mislim da je nešto lakše frezati u brijeg, nego z brijega na dolje. Bez ugrađenog štitnika bi se frezica jako zakopavala, a i zemlja bi se previše razbacivala bez kontrole.
Danas sam sve to isprobavao i upotrijebio prvi put u životu. Radio sam i te dorade, eksperimente, učio sam na greškama. Na kraju potrošio sam oko 1,5 sati vremena, potrošio sam cca 1 litru mješavine, goriva, a na moje zadovoljstvo okopao sam 300 trsova.
Bili su samnom i otac i supruga i unuci. Supruga je u početku imalo nekoliko primjedbi, ali malo po malo me ostavila na miru neka izučim zanat, ali je bilo jasno da je na kraju učenja i odrađenog posla i ona bila viđenim zadovoljna. Otac je bio pun hvale, dopalo mu se.
Redovi trsja nakon mojeg današnjeg učenja i prvog takvog kopanja u životu izgledaju ovako okopani:
Ja smatram da je učinak zadovoljavajuči, da sam okopao dobro i jako brzo. Zemlja je fino usitnjena, složena, zaravnana, a u nekoliko sam navrata čak skidao noževe da ih očistim od namotane zelenjave.
Sa običnim motikama bi se ja i supruga zajedno, na tome dosta oznojili, a nemam više mlade godine.
PS
I da, nije tako naoružana flaxerica ni previše lagana, iako imam "uprtače" preko ramena, osjeti se da ima i težinu. U toku rada 2 ili 3 puta sam pomjerao s imbus ključem ovjes s karabinerom na uprtače, na cijevi flaxerice, u traženju što boljeg kuta za obradu i balansa. Možda budem i drugi put još malo poradio baš na tome, jer imam filing da sam več taj nosač čak malo previše približio rukohvatima, ručkama.
, moram još malo isprobati Stihl, najviše me razočaralo što su popucala dva plastična rebra na haubi motora (većina na to nebi obraćala pozornost ali meni smeta), a siguran sam da nisam udario po tome... Zato sam i napisao da mi se plastika čini lošija.
