Vidim da nema nikog sa agronomskog fakulteta da se javi, bojim se da takvih i nema ovdje na forumu jer većina njih svoje znanje neće dijeliti džaba!
A što se tiče prakse, pročitaj ovu temu od početka. Imaš i više nego dovoljno iskustava članova koji već dosta dugo siliraju klip ili zrno kukuruza.
Moje iskustvo u silaži kukuruza odnosi se uglavnom na silažu cijele biljke, sa klipom ili zrnom nisam radio. Ali zato ovdje ima dosta članova koji siliranje zrna imaju u "malom prstu".
Pa ako sam u ovom pisanju negdje pogrešio neka me isprave.
Što se tiče procesa siliranja zrna te uticaja vlage i temperature na sam proces, po onome koliko ja znam i što "kažu" knjige stvari stoje ovako.
Kukuruz za silažu se bere kad je završeno nalijevanje zrna, a to je kad se na dnu zrna formira tzv. crna tačka. Tad je kukuruz postigao tehničku zrelost i dalje ako stoji gubi vlagu. Sadržaj vlage pri berbi bi trebao biti između 25 i 35 %.
Ovo se može utvrditi uz pomoć vlagomjera ili nekih priručnih sredstava kao što je vaga, mikrovalna pećnica ili jača sijalica... A može se utvrditi i "odokativno" tzv. probom noktom i sl.
Uglavnom, sa većim sadržajem vlage fermentacija će se odvijati nešto brže, ali da tako kažem, neće ići u željenom pravcu, povećava se produkcija masnih kiselina u prvom redu Buterne i Sirćetne dok će Mliječna kiselina biti manje zastupljena. Takva silaža će sadržavati povećanu količinu buternih klostridija, pogotovo u dubljim slojevima jer se višak vlage iz gornjih slojeva cijedi u ove donje slojeve.
Stoka je slabije jede a u zavisnosti od sadržaja buterne kiseline može biti i opasna!
Suviše suva silaža se teško zbija pa u među prostoru ostaje zrak koji će omogućiti duže disanje ćelija biljke. Isto će se desiti i kod lošeg i nedovoljnog zbijanja mase. Višak kiseonika u silaži će produžiti oksidativne procese usled kojih se povećava temperatura u silaži.
Ovdje se razlikuju tri procesa siliranja: Hladni, Topli i Prelazni postupak.
Kod Hladnog postupka temperatura u silaži ne prelazi 30 °C, tu su oksidativni procesi trlaji kratko i nije došlo do gubitka i oštećenja hranljivih tvari.
Kod Toplog postupka temperatura u silaži prelazi 45 °C. Pri ovako visokim temperaturama dolazi do djelimičnog "sagorjevanja" organske materije. Odnosno dolazi do hemijskih reakcija u kojima nastaje reakcija između određenih frakcija ugljenih hidrata i proteina. Što ima za rezultat smanjenu svarljivost ovih frakcija a time i manju hranljivost silaže.
Prelazni postupak je kad je temperatura u silosu između 30 i 45 °C. I kod ovoga postupka dolazi do "sagorjevanja" hranljivih materija ali je to ipak daleko manje nego kod Toplog postupka.
Kod temperature između 15 i 20 °C je najveća produkcija mliječne kiseline i iznosi do 7 % SM.
Pri temperaturi oko 40 -ak °C procenat mliječne kiseline ne prelazi 4,5 - 5 %, dok je pri temperaturi od 60 stepeni ovaj procenat jedva 2 %.
Što je manji sadržaj mliječne kiseline u silaži to je silaža ne stabilnija, odnosno veća je mogućnost naknadnog vrenja koje će nastati kad se silos otvori.
Nadam se da je ovo bilo dovoljno detaljno, za uspješno siliranje je i više nego dovoljno. Jedino ako spremaš diplomski onda će ti trebati dosta više od ovoga.
Mada je kod siliranja daleko bitnije iskustvo i pažljiv rad, nego sva teorija.