Re: uzgoj ljeske
Da li ste ikada, šetajući “divljom” prirodom, vidjeli golo tlo?
Kad je zemljin pokrivač oštećen ili čak i uništen, tlo je golo i izloženo raznim vremenskim utjecajima. Kiša ispire hraniva, razara strukturu, dolazi do erozije i vodom i vjetrom, pod utjecajem sunčevih zraka, nakon kiše, stvara se pokorica, isušuje se neophodna vlaga, vjetar dodatno isušuje tlo, mraz zimi prodire duboko u tlo i onemogućuje život i sl.
Priroda kao sustav savršeno funkcionira. U prirodi je tlo pokriveno ili biljkama ili organskim “otpadom”.
Kad čovjek, životinja ili vremenske nepogode unište prirodni pokrivač, iz tla vrlo brzo niču samonikle biljke i zatvaraju ga. Tamo gdje ne dođe do tog procesa nastaju pustinje i općenito površine na kojima više nema biljnog života ukoliko ne izvršimo drastične agrotehničke mjer
Zastiranje tla nije, možemo i sami zaključiti, izum čovjeka, već iskustvo preuzeto od prirode.
Kako bismo tlo zaštitili, koristimo razne zastirke – od živih pokrivača tla do malča. Za zastiranje koristimo ljekovito i začinsko bilje, list koprive, gaveza, rajčica (u nasadu rajčice i kupusnjača), koru drveta, nedozreli kompost, razne usitnjene organske otpatke kao što je npr. svježe pokošena trava, sijeno, korovi (bez sjemena), lišće i drugi otpad biljaka koje ubiremo (korjenje, cime, prazne mahune…), kamenje, kartoni (nisu preporučljivi u nasadu radi ljepila) i papiri (bez boja), te razne folije. U iznimnim slučajevima može se koristiti i piljevina, ali samo ako se gnojidbom doda dušik, (neophodan za razgradnju lignina i celuloze koji se nalaze u piljevini), koji se u protivnom crpi iz zaliha tla.
Koji procesi se odvijaju pod pokrivačem?
Deblji sloj zastirke zadržava toplinu i vlagu. U takvoj sredini mikro i drugi organizmi bolje funkcioniraju i sudjeluju u stvaranju humusa. Zastirka čuva tlo od naglih promjena temperature i vlage, onemogućuje bujanje korova. Razlaganjem organskih tvari, kojima smo prekrili tlo, organizmi tla biljkama “serviraju” hranjive tvari.
Čovjeku zastiranje tla daje mnoge dodatne pogodnosti, manje kopanja (nema zbijanja tla od prolaska površinama jer zastirka amortizira udarce), nema okopavanja, mnogo je manje plijevljenja, zalijevanja i gnojenja, manja je briga oko zaštite bilja, nema potrebe za gradnjom kompostera, a samo ubiranje plodova je jednostavnije jer su plodovi čišći i bez nagnječenja jer padaju na meko tlo.
Zašto više nema jesenskog prekopavanja?
Pa odgovor leži u tome da su organizmi tla cijelu godinu fino strukturirali svoje stanište i ako dvadesetak centimetara tla okrenemo i organizme koji žive na površini ukopamo na 20 cm, a organizme koji žive u tlu izbacimo na površinu, dio organizama će uginuti a dio će trebati poprilično vremena da se vrate u dio tla gdje mogu najbolje funkcionirati i živjeti. Tim postupkom umrtvljujemo tlo, a samim time usporavamo i čak prekidamo proces stvaranja humusa. Činjenica da hladnoća razrahljuje grude zemlje nije razlog za prekopavanje zemljišta, jer se ta zemlja koju mraz razrahli, čim padne prva kiša, opet zbija.
Kako onda pripremamo tlo za prezimljavanje?
Tlo koje nije rahlo rahlimo vilama kopačicama, jednozubim kopačicama ili nekom sličnom alatkom kojom tlo rahlimo ali mu ne miješamo slojeve. Ako se radi o kulturama koje imamo na velikim površinama i imamo mogučnost strojne obrade a ne želimo orati, možemo pomoću raznih oruđa npr. Terrevator”-a izvoditi plitko miješanje gornjeg sloja tla i i rahljenje dubljeg sloja, a imamo i mogućnost takvom stroju dodati i druge priključke tako da nam se broj prohoda svodi na jedan.
Nakon toga posipavamo gnojivo, nanosimo nedozreli kompost, te sve zaštitimo zastirkom od lišća ili nekog drugog prethodno spominjanog materijala. Na taj način organizmima tla ostavljamo uvjete da još dugo vremena nakon zahlađenja mogu mirno živjeti i raditi ispod pokrivača a samim time zagrijavati tlo. Tlo ispod takve prostirke u proljeće ranije pruža uvjete za početak vegetacijskog ciklusa.
Naravno, u svemu pa i u opisanom postoje izuzeci. Teška tla u proljeće treba osloboditi zastirke kako bi se tlo prije ugrijalo i oslobodilo suvišne vlage, a za kišnog vremena treba paziti da sloj zastirke bude dovoljno tanak i prozračan kako bi se spriječili nepoželjni procesi truljenja. Kako bismo uopće mogli oformiti tlo sa zastirkom moramo ga pripremiti. Ako je tlo koje želimo koristiti pod livadom ili je jako zakorovljeno, moramo ga prekopati kako bismo uklonili što više bilja, a tek onda nastupaju ranije opisani radovi. Problem može nastati i kod najezde puževa (ali moramo uzeti u obzir, da ti isti puževi razgrađuju mrtvu organsku tvar te su “sanitarna služba” našeg bio-vrta, a nikada nesmijemo zaboraviti da razne “štetočine” u našem vrtu rade prirodnu selekciju i izdvajaju najslabije i najneotpornije biljke za svoju hranu i time nam ostavljaju one najjače i najzdravije za naše potrebe), a i miševi bi se zimi mogli skloniti u deblji sloj zastirke (oko voćaka pokrov ostavljamo nekoliko centimetara udaljen od debla).
