Razmišljam nešto - što se to samnom događa,evo,ima mjesec i nekaj ak se nevaram,nisam nikaj bedastoga napisala,počela ja kriti intimu ko kaluđerica noge,nisam to ona ja,koj mi je došo,vrag mislim,neznam ,pojma nemam.Ajd,reknut ću ovo najnovije,najsviježije - bogami je sviježije od mene - da mene netko pokuša kategorizirati po svježini,a bih bila u kategoriji onog - a matere mi,nemogu se sada sjetiti kak se zove - jel netko gledao danas na tv Anu kako kuha - pa onaj dio gdje prikazuje prvi i jedini restoran u Hr koji ima specijalnu komoru za meso,u kojem sviježe meso stoji i argonizira se dva - tri tjedna prije nego se baci na roštilj - e,takvo dva -tri tjedna sviježe meso sam ja sviježa,al kaj to mene smeta - apsolutno ništ - ja se osjećam sviježe,bogami sviježije od one zbog koje sada lupam po tipkama,a po mojoj stručnoj procijeni ona bi trebala biti sviježija - godina proizvodnje joj je - mislim ja,iako to i nemora biti tako,jer,znaš i sam šta je žensko svega u stanju napraviti i na kaje sve načine porašpati broj šasije i sakriti datum proizvodnje - godina proizvodnje joj je ipak za nešto sitno kasnija od moje.Aliiii,vizuelno je šišam za bar tri. A - ha.U svoju korist. Kaj misliš,da nije tako da sam tak bedasta da bih rekla to,dala do znanja,nju nahvalila? Brus.Tak bedasta ipak nisam. A je se napinđurila ko kokoška,kosa natapirana ,haljinica do koljena i malo iznad, kratki kaput,raskopčan,naravno,znamo mi tu foru,jel,kako izgledati seksi i muškim bedakima poglede privlačiti na poprsje i ostale kerefeke, čizmice niske elegantne,a,maco, pa si se i nalickala ko da te Pikaso posred face potrefio sa dva kista,i takva si ti stala ispred moga muža.Jel,mala? Ebalo te pinđurenje i kinđurenje da te ebalo.
Ma moram početi od početka - bilo je to ovako - otišli ja i moj suprug neki dan u Srbiju,u posjetu prijateljima koje smo na par sati vidjeli pred tri godine u Novom Sadu,a prije toga zadnji puta davne desvedesete prošloga stoljeća.Jest da se redovito čujemo telefonom,ali nije to to - pola nam života prošlo a da se nismo ispričali ko ljudi,pa rekoh - ajd da mi to promjenimo,vrijeme je. I otišli. pričali,smijali se,a onda iskoristili priliku pa otišli pogledati Dunav,neke gradiće u okolici.Pa otišli mi i u Smederevo . I šetali mi tako,tamo kod luke,gledali onu staru tvrđavu iz doba turaka,a onda se zaputili prema trgu.Išle mi ženskice malo naprijed,Ljubinka i ja,a muškiči se držali iza nas.I tako mi prolazili uz neke prodavačice jabuka tamo na trgu,vidjela sam ja da je Lole zastao i pričao sa jednom,a moje zlato je kao nastvio dalje,al onako iza nas.I išli mi,išli,odmakli već podaleko od jabuka - kadli se ja okrenula da vidim jesmol svi na broju,da se ne pogubimo. Jest da prolaznika i nije bilo mnogo,al pogubit se možeš i kada nema nikoga,jel,a i neko mi šesto čulo - matere mi - jel šesto ili sedmo - sad - kolko ono bješe - ma je,šesto,sedam je svijetskih čuda,jel,ma tako je,a jesam udarena odkud ljudima sedam čula, bah,šesto je mene žacnulo u trenu - i ja se okrenula.I pogledala. I imam ja šta vidjeti - Lole još tamo kod prodavačice jabuka - to bude Ljubinlka riješila sa njim, ma već sigurno je,može se on slikati sa pričom da su ga jabuke interesirale,ima tam u svome dvorištu doma hladnjaču punu jabuka,priču može objesiti mačku o rep a ne plasirati ju svojoj ženi, i meni - hm,meni - mene je našel farbati, njušim ja flertiče izdaleka dečko,nisam se ja sam tak okrenula u kritičnom trenutku - dok je ona napinđurena u lelujavom koraku prilazila mome jadniku iza leđa i naprasno ispred njega stala i istog trena razvezala priču.Sad,o čem je pričala - neznam,ma sam bila malo predaleko da razumijem šta govore,ali sam vidjela da se priča zahuktava ko lokomotiva kada krsne s perona - sve brže,sve jače,sve smijelije,prisnije čak,a matere ti,stajala ja tako u čudu - usta mi otvorena, oči raširene - koji je pak to sad vrag - a nije to baš bez vraga - intervencija je tu jedna hitno potrebna ,sto posto,- i zakoračila ja odlučno u njihovom smjeru.Prišla ja na korak i stala a , dama me iznenađeno pogledala. Pogledala sam i ja nju,onak,svisoka i bez da sam je pozdravila,ili dala njoj priliku da nekaj rekne samo kratko rekla - ja sam njegova žena. Sa naglašenim naglaskom na "njegova žena". Pogledala me hladno,bez uzbuđenja , i samo kratko rekla - ja sam šnajderica Branka.I zapiljila se opet u moga muža i i nastavila sa pričom.Nato sam ja opet ponovila ono - ja sam njegova žena.Neravno,i opet sa naglašenim naglaskom na "njegova žena". Bogami,ovaj puta me nije niti pogledala,a niti bilo šta mi rekla.Jezik joj se vrtio ko kolo vodenice, ignorirala me je definitivno,nema me,nepostojim,zrak sam,jebo te Branka,šnajderica Branka- ono naglašeno "njegova žena" bi te moralo bar usporiti,a i skinuti taj sladunjavi izraz face,jel ti čuješ šta je tebi govorim ludačo luda - je čula je ,al me nije šmirglala pet posto.Pa sam ja i po treći puta izgovorila sada već ono otrcano - a ja sam njegova žena, ovaj puta nenaglašeno,potiho zapravo,ali očito dovoljno prijeteče da je gospođa ušutjela ,zastala,pogledala me i mazno zapitala - a odakle ste vi? Iz Hrvatske- rekoh joj ja,nasmiješena,sa sibirskom zimom u očima. E,sudarile se naše oči, sklanjaj se curo,sudarimo li se drugačije,bude te mahaničar tri dana krpao i satavljao rabljenim djelovima,za nove nisi jer sve na tebi već ionako rabljeno kako god usčuvano bilo.
Ma nije boja bilo - spustile se tenzije u trenu,raspričali se mi svi skupa, odjabučario se konačno i Lole od jabuka,prišla i Ljubinka,pa razvezali mi priču.Veli Branka - ma mi smo njoj tako simpatični,nema veze što smo hrvati,voli ona hrvate,ima ona i zeta hrvata,i evo,ako želimo,možemo prenoćiti kod nje.Ako ne sada,kada opet navratimo,evo,ona je tu na trgu,dvije ulice niže,evo nam njen broj telefona,ako je nenađemo,možemo bilo koga tu pitati za šnajdericu Branku.
Samo neka navratim
bečali smo da oćemo.
Oćemo brus. Nema šanse,lutkice,nis ja tak naivna kak ti izgledam..Neznaš ti skim posla imaš mala - prste dalje od moga vlasništva - da te ne pretrgnem preko koljena.Pojma ti nemaš šta su hrvatice.Srpkinjice moja. Šnajderska.:biggrin:
