Dogodovštine iz naših života

[MUHA]

ajd, bar malo, možda ti je ovo zadnje čohlajnje, kaj ak merješ i nikad me više čohljati nebuš mogel, bude i tebi i meni žao kaj smo se tako rastali.

Trebal je on tebe još jučer počahljati po leđima s onom lopatom i uzeti ju kraj kreveta za slučaj da si zaboravila .....
Nebi ti više nikakvi planovi i bedastoče na pamet padale hi):

 

[johabica]

Ma daj, muhič, napravil je on jučer snjegoviča od mene.Jedva sam pobjegla u kuću,puna sam snijega bila.

Vidiš kak je @Darijus dobar - pravi muž - masira dok mu prsti ne utrnu. U njega se ugledaj i u moga muža - to su muškarci ,koji ispunjavaju sve ženske potrebe.

Znaš kaj - ti si samo dobro pazi tu ženu koju imaš, nedaj kaj te ostavi, jer sa ovakvim idejama ti se više nikad nebuš oženil.Hehe.....

 

[mtd001]

A što dolazi poslije masaže...:snooze): spavanje sigurno ne,tulum..:icon_lol:

 

[johabica]

Radoznalost je ubila mačku.:icon_eyes:

 

[ajkula]

johabice kako naš Jo,dali je na poštedi i brižnoj kućnoj njezi bez naprezanja,ako ništa barem neku medicinsku sestru od 25 ljeta mu dati na 24 sata raspolaganja

 

[johabica]

Evo ga štedim - ne mora snijeg više razmetati (jer više na pada), nije čohljal jučer, za danas bumo vidjeli još, nosim mu tabletu za tlak (prije nek mu tabletu dam napravim mu neko sranje tak kaj mu se digne, jer inače nema smisla tabletu piti - em mu može škoditi, em bu socijalno reklo kog vraga urušavamo sistem - troše se lijekovi a bespotrebno, iovak su blagajne prazne, a i potpomažem jednu granu industrije da opstane, jer ak moj muž nebude imao visoki tlak, za koga bude farmacija delala lijekove.

Nemoj mu željeti dvije po 25. Nemore on niti samnom na kraj - jučer je morao dvaput plesati - ne kak ja svram,, jutibiči su razvalili........:icon_razz:

 

[mtd001]

Daj mu rakije,meda i češnjaka pa da vidiš kaj bu mašina živnula :icon_wink:

 

[johabica]

Ni mašina u pitanju, još ni spotrta.
A i te tri minute, zapravo minuta i pol svaki = tri, odradi se zatvorenih očiju na pol snage.
Imamo mi i zanimljivijih aktivnosti za koje treba kondicije.:icon_weed:

 

[ajkula]

Evo ako je istina ,jedna naša forumašica iz Podravine dobila je novu Fiestu na nagradnoj igri,neka joj je sretno i neka dobro i dugo vozi,:icon_jook::icon_jook:

 

[zeljko kz]

Pridružujem se čestitkama :icon_super:

 

[johabica]

Neznam o kome se radi, ali neka je dobro služi.
Svi koji rade u poljoprivredi zavrijeđuju svu sreću ovoga svijeta. I naklon do zemlje.

 

[johabica]

Hm,ima dana u životu koji se ni po čemu ne razlikuju od tisuća drugih,pokopanih u dubini sjećanja,prekritih svakodnevnicom zaogrnutom momentom sadašnjosti, i da ih se pokušaš prisjeti i u mislima opet proživjeti događanja koja su ih obiljižila ,nikako ne možeš otrti sa njih izmaglicu zaborava - kao da ih nije bilo,kao da se nisu dogodili,nisu bili proživljeni,dio života koji je nestao a zapravo i nije jer ih ničime ,nikakvim detaljem ,nikakvim komadičkom sijećanja ne možeš oživjeti.
A ima i dana ovakvih kao što je bio onaj, onaj o kojem ću sada nešto reći - dana koji se usjeku duboko u sjećanje i izmame smiješak na licu uvijek kada isplivaju - na bilo kojem mijestu, u bilo koje vrijeme.. ..Smiješak,aha,sada smiješak,a kada se dogodilo bio je to šok koji ću pamtiti dok mi guzu ne pokrije par lopata one ilovače.
Ma nisam ja bila ništa kriva - sve je bila kriva moja susjeda iza vrta, jedna prava katolkonja koja svetu misu ne bi propustila ni da se po koljenima do crkve mora vući. A ti i takvi ljudi su oni koji u našim mislima zauzimaju ono mjesto koje smo rezervirali za one pouzdane i povjerljive,one, čije informacije i iskazivanja ne provjeravamo,uzimamo ih zdravo za gotovo. Pa sam tako i ja uzela zdravo za gotovo njenu informaciju o danu kada će svećenik dijeliti blagoslov kuća u mojoj ulici. On to fino u crkvi prije završetka mise sa oltara lijepo kaže, pa onda oni koji su kod mise bili to i znaju, a oni onakvi ko što sam ja se onda kod takvih raspitaju pa znaju i oni.I tako fino svi sve znamo. I tako sam ja saznala da će on k nama doći u srijedu, i ja sam se srijede i držala. Onak, čvrsto, stameno, nepokolebljivo, i nije mi padalo na pamet niti razmišljati, a niti se više raspitivati o nekakvoj drugoj mgoćnosti.
Utorak je bio zapravo dan ko i svaki drugi - iako su bila Tri Kralja - ručak malčice bolji od uobičajenog jer već nam uvrh glave bilo svih tih prežderavanja i glancanja, pa sam ja poslije kasnog ručka suđe samo spremila iza pregrade u sudoper, a i jaknu koju sam skinula nakon jednog izlaska samo nemarno preko stolice u blagavaoni prebacila, a prebacio je i svoju majcu muž preko jedne stolice dok ju je skinuo jer mu bilo vruće kad je legao na trosjed.Skinuo je on i donji dio trenirke i bacio uz trosjed na parket,a klompe koje ja iz protesta nisam htjela pokupiti su mu ostale nasred dnevne sobe. Razmjestio je moj čovjek još po cijelom malom stoliču ispred sebe brdo kivija i jabuka i nožem ih pomalo gulio i tamanio.A onda zaspao. A ja sam tamo predvečer otišla u kuhinju - - prvo sam uzela vreću sa smećem i iznjela van , ali mi se nije dalo ići dolje do podruma, pa sam je ostavila ispred vratiju. A bilo ispred još i starih blatnjavih papuča i čarapa koje nosimo po plastenicima. A i hodnik bio ubibože prljav,ovo pseto skroz hodalo van - unutra, ali mislila ja - nek bude, budem ja to ujutro pobrisala dok nju zatvorim u podrum, jer je uvijek zatvaramo kad svećenik dolazi - ima cura grdu naviku da se mota oko nogu i uvija i stiska i njuši i ne možeš je se riješiti.
I tako ja u kuhinji podgrijavala večeru, miješam ja tako kuhačom da ne pregori, kad čujem neki glas u hodniku - netko pjeva. I mislim - a susjed dolazi, a je nešto baš veseo čovjek kada pjeva. A onda mi do mozga žigne - pa pjeva više njih - u tom se trenu vrata blagavaone otvorila,svećenik ušao, pjeva - mladom mladom ljetu,veselimo se, za njim kapelan i dvoje ministranata. I svi pjevaju ,a ja u kuhinji stojim, kuhača mi u ruci, sa nje kapa umak po podu jer sam se okrenula i tako okrenuta ostala zaleđena,oči i usta otvorila i samo lovila zrak ko riba na suhome. I pjevaju oni tako, a ja pogledam prema trosjedu u dnevnoj - muža nema - samo žuti pokrivač, ali ispod pokrivača nečeg ima. Ima.Ima muža,moga muža u gaćama i potkošulji, jadan se probudio od pjesme,vidio svetu ekipu i pokrio se preko glave od sile.A ja u kuhinji i dalje stojim u šoku,svećenik,kapelan i dječica i dalje pjevaju,svećenik me sa ispruženom rukom nudi raspelo da primim,ko što je običaj,sa drugom me u stilu dirigenta oće navesti da pjevam sa njima ko što je isto uobičajno. A ja - ništa od toga. Kolko sam farbi promijenila pojma nemam,ali da sam prasnula u jedan nekontrolirani smijeh bilo mi je jasno dok sam na licu kapelana vidjela da se i on smije.Ja se jednostavno nisam mogla prestati smijati, Smijala sam se toliko da sam se presavinula - materemi ak velečasni nije mislil da sam pobenavila. Kuhaču sam još uvijek držala u ruci,a onda sam skužila da se moram pomaknuti.I tak sam ja sa kuhačom u ruci koraknula par koraka - taman kada smo počeli moliti "Oče naš", uzela raspelo u ruku i počela svesrdno moliti, ali su me naleti smijeha još uvijek tu i tamo lomili. Za to vrijeme je moj muž ipak ustao,uzeo sa poda donji dio trenirke i obukao je, a velečasni mu je sa stolice uzeo i pružio majcu . Eh,sada smo bili konačno upristojeni i kak bi moja pokojna baka rekla - kredni. Bila sam ja kredna, ali još uvijek nasmijana. Bem ti takav smijeh u kojem ima i neprilike i šoka i smijeha iz duše - tri u jednom,miks ubitačan koji dok te vlovi ne pušta niti tri dana poslije.
Materemi,ovo je bio dan koji ću pamtiti dok živim. Da nas je netko snimao skrivenom kamerom........

 

[ajkula]

johabice izgleda da je seoski google zakazao,ma bude to sve svećenik oprostio,penezi su bitni,sada za svaki slučaj dogodine na svetu misu u prve klupe

 

[johabica]

Ajkula, ja tom čovjeku nesmijem više na oči izaći. Da si ti vidio mene kako sam se ja smijala dok je on balgosljivao kuću, da me je netko poslikao sa kuhačom u jednoj ruci i raspelom u drugoj,da je netko poslikal moga muža u gaćama kak se oblači. a nisam rekla da je Nina veselo skočila sa kauča dok su ušli i odmah se među njima uvijala,umiljavala,sve ih je oblizala, mahala repom i plela im se oko nogu.
A kaj da ti reknem,novci nisu bili pripremljeni,a niti knjižica - knjižicu je muž išao tražiti u sobu - koju je denesel pojma nemam,jer smo evidencijsku knjižicu predali prošle godine,bila je već ispunjena,a drugu nismo još dobili - još nismo pogledali fali li nam Ninina ili štedna ili kakva - jer crkvena sigurno nije bila.

 

[kils]

I ja,ustvari moja žena smo imali neugodno ,ustvari smješno skustvo sa svećenikom.Nije doduše bila posveta kuća nego Velika Gospa,sezona u punom jeku ,djeca dan prije sa starcima otišla na more,po kući svega ,žena dan prije radila na poslu.Pred kućom imamo štand s povrćem ,lubenice išle ko lude ,kaže mi žena ti budi vani pazi na štand a ja ću se prekrstit i moram ovo malo posklanjati po kući nek je svetac.Ajd dobro ,poradila ona nabrzinu i zatvara prozor ,vrata ,pitam ju šta radiš ,kaže ona moram sad i usisat pa da nečuje komšiluk,ništa ja vani kad došo neki tip po lubenicu i da dvjesto kuna ukrupno,eto ti još jednog isto tako,ode sva sita ,u kasi imam dva puta po dvjesto kn,ništa ja u kuću i na katu imam sitnih novaca ,ja odneo gore krupne novce ,žena usisava ,ja tržim sitne ,čujem negdje svira auto ,al nije to kod nas to je negdje dalje,da je kod nas čulo bi se više,i tako ja gore kad čujem žena s nekim priča ,nečuje se ni usisavač,ja provirim s kata a naš svećenik stavlja lubenicu u auto i ode,a ja sad znam šta sam napravio nesmijem ni sići odozgo.Kad zove ona moja ,di si ti .ja sišo a ona sjela i kaže ,ja usisavam a svećenik me uhvatio za rame i kaže jel možete naplatiti lubenicu ja sam i izvago i sve pa nema vani nikoga,kaže ona ja kad nisam u crnu zemlju propala od stida.Kaže ja zatvaram vrata i prozore stid me komšiluka a ono svećenik na vrata.I dan danas joj neugodno kad ga vidi.

 

[johabica]

Tako je to u životu, uvijek naopako ispadne. Imamo mi taj neki respekt prema svećeniku, vjeri,načelima......
Zaš kaj, pa šta. Nek su nas vlovili na prepad, sada će valjda svesrdnije moliti za nas griješnike dok nas se sjete.rofl):


Nego,ako se ne varam,ovdje nešto fali - jedan post.Bila je napisana, prepričana jedna nogometna zgoda, više se ne sjećam kojega forumaša a sada je nema.
Zašto? Ovdje može svatko napisati što želi, baš mi je bilo drago pročitati.
A vjerujem i drugima.

 

[labavi01]

jo,da i ja reknem koju o popovima......isto posveta kuća,mi(obitelj) u stavu "mirno",oni ulaze.....obzirom da sam lovac,u predsoblju vise trofeje......župnik pita "opa tu ima i lovaca"...ja ponosno kažem "ima,ima"....idete u lov.........idem,kažem......redovito,pita on......naravno,kažem ja.....svaki vikend,opet pita on.....da,kažem ja.......a u crkvu,pita on......e jbg,ja šutim.....nije da nejdem al baš svaku nedjelju........:icon_madu:

 

[johabica]

Eto vidiš kako se čovjek uvali sam u nepriliku.rofl):
Ja sam našemu već prije rekla da baš u crkvu ne hodam,ali vidim ja da je on zadovoljan dok vidi u mojoj dnevnoj sobu na jednom zidu raspelo a na drugom jednu sliku Krista.......ipak smo mi katolici po rođenju, a tako se i osjećamo. A da smo nemarni - jesmo, jel......

 

[DARIJUS]

recimo, ja sam svojeg popa letos prilikom blagoslova posjel na čašicu pa pretresal par stvari koje me zanimaju...naime, koja je razlika između misnog vina i običnog...sad znam...i saznal sam jedan frapantan podatak da u svakoj crkvi imaju relikvije svetaca u oltaru...razmontiraju tak oni recimo Stepinca, pošalju ga u vašu crkvu i onda je ona posvećena...malim nožnim prstom od kardinala...
e da, i one hostije, prije nego dijele ljudstvu, stave na kutiju s tim dijelovima svetaca, i tako ih posvete...
onak blesav kak jesam, skoro sam ga pital zakaj ih onda ne umoče u umak ...:icon_e_wink:

...al nebi ga to ustvari pital ja, nego RAKIJA!!!

 

[johabica]

Ja sam svoga prošle godine išla pitati zašto mi netko po dvorištu zakapa kosti,meso,bunceke, crvene konce, jaja, krepanu kokoš..... i zašto ja to uporno nalazim.
I dali zlo baš i tom obliku zla i zločestoče zaista postoji. Postoji,reko on.
Ali,ne može mene nikakva zloča baciti na koljena.Zapravo,mene čudi zašto se ja još nikada nisam naljutila zbog toga,a još više zašto nisam nikada poželjela nešto lošega onome tko to radi.