Večer je nekako duga,na tv ništa što bi me impresioniralo,sama kod kuće,pas spava ispred trosjeda,mace na psećoj kravici a meni ja dosadno.Sada mi se ne piše kako sam polagala "C" kategoriju tamo neke devedeset pete,iako su to zapravo lijepa sjećanja-ma bila sam glavna faca u to vrijeme-i na pismenom ispitu-kako su me samo gledali ti muškiči kada sam došla na ispit-odmah su me uputili u drugu prostoriju gdje se polaže "B",jedan si je čak i dao truda i prije nego sam uspijela reći da sam na pravome mjestu,odveo me do druge prostorije.Pustila sam ga da me odvuče-no dobro,,rekao je da će mi pokazati kamo moram ići-a onda sam se bez riječi objašnjenja sa njim vratila i sjela kraj njega.O,sunce mu žarko,htjela sam ispričati kako sam plakala kada sam pokupila jednog autostopera kojega sam poznavala od djetinjstva,a nekako mi se omakolo pa će biti ipak vozački.Pa i tu se plakalo.Tako da je zapravo i svejedno što će biti prije.Suze vamo,suze onamo,kada se plače,neka se plače.Bilo je to ovako-kao što sam rekla,devedeset i peta,dva kamiona u dvorištu,krumpira ko u priči,a jedan šofer.Pa smo smislili rješenje-i ja ću biti pravi vozač.Trideset i četiri godine,nama šta ne mogu,pa mogu i "C".Da se odmah pohvalim-pismeni sam položila od prve.Za razliku od nekih muških,uključujući i onog koji me vodio u "B".I prvu pomoć,usta na usta mi je oduvjek išlo.Baš sam zločesta.E,onda je došla na red praksa.Trebalo je odvoziti radni dio.Tu sam relativno dobro prošla-dobila sam lijepi plavi novi merceds i mladog instruktora punog skepse čim je pročitao moje ime i shvatio da će svoj kruh odrađivati uz neko nespretno žensko.Pa smo prvi sat za svaki slučaj ponovili gdje su kočnice,kvačilo i gas.A i,kada smo konačno krenuli u prvu vožnju,sjedio je jadnik u onom svojem sjedalu ko na gumbošnicama i ko da se sprema svaki čas iskočiti iz kamiona.Da,i bio mi je nekako bledunjav.Zato sam mu prvoga dana vratila malo boje u lice na jednoj raskrsnici u koju sam ušla onako,za normalne prilike normalno,ali za početnika očito prebrzo,pa je jadan na svojoj strani stisnuo i kuplung i kočnicu istovremeno,i mi smo nasred raskrsnice stali.Tu sam ga odmah primjereno pošpotala i rekla mu neka se smiri i da mi to više ne radi.Tako je naša komunikacija pukla na početku.Da ne povečavam nervozu,ostatak vremena sam odšutjela,a on je izgovarao samo ono najnužnije-tu idemo lijevo,tu idemo desno,nisi prije davanja žmigavca pogledala u retrovizor.Jesam,sam mu to nisam htjela reći.To,da baš svaki puta pogledam u retrovizor rekla sam mu tek na trećoj vožnji,ali mi je i tu doskočio-on to ne vidi jer se nisam okrenula,a odkuda on može znati kamo lutaju moje oči.A i ako ne radim kako mi kaže,neće niti ispitivač na ispitu znati kamo gledam.Tu je pokopao moj otpor,pa sam se dalje okretala po propisu.Vremenom se,tamo negdje nakon četvrte vožnje,komunikacija svela na normalu.Moj je instruktor sada već sjedio udobno zavaljen,čak sam ga uhvatila kako bezbrižno promatra okolicu tokom vožnje.Pa sam ga upitala-ne bi li trebao biti na radnom mjestu.Da ga malo piljim ko što je on mene prije.Nisam ga uspjela izbaciti iz takta,samo se nasmijao i rekao da nema nikakvih problema-tehnika vožnje mi je bolja od nekih koji su došli polagati "E"-naravno da sam dobro vozila,vozila sam ja naš kamion godinama prije bez dozvole,naravno ,ne na duge rute,ali tu po selu,polju,koje okolno selo,gdje sam bila koliko toliko sigurna da mi plavci neće dati po prstima.I đepu.E,onda me opet počeo piljiti-vozila bih ja tako,i kada bismo prošli neki prometni znak,nakon stotinjak metara bi me zapitao-koji smo znak maloprije prošli?Koji smo znak prošli,otkuda da ja to sada znam,moje su misli već ispred slijedećeg znaka,ja već kalkuliram kako ću zaobiči onog biciklista sto metara ispred sebe.Pa sam razradila novu taktiku i ubacila se u igru-a što nisi pogledao kada smo prolazili,pa svi znaci su kraj tvoje strane.Ovo ga je svaki puta izbacilo iz takta.Imalo je to i dobru stranu-ona bledunjavost na početku vožnje je nestala,svaki puta kada bismo na kraju izašli iz kamiona lice mu je imalo zdravu crvenu boju.Ponekada zbog praktičnog dijela nastave,ponekada zbog verbalnog delikta.Kako bi rekli političari.I tužitelji.I suci.No,mislim da sam objasnila verbalni delikt.E,tamo negdje pred kraj prakse postali smo dobri.Zaboravile su se vožnje bez riječi,zaboravila se i ona vožnja kada je rekao-stani-ja sam stala,i stajali smo tako desetak minuta,a kada sam pitala hoćemo li krenuti, on je rekao-radi što hoćeš,sve se zaboravilo,i na kraju me iznenadio riječima-veli,odradila sam vožnju bolje od mnogih muških kandidata,i da mu je zadovoljstvo što me imao u svome rasporedu.A-ha,to ipak nešto znači,zar ne?Znala sam ja da sam dobar vozač.Ovdje ću stati,sada bi trebalo još ispričati kako je tekao ispit,a to je priča za sebe,i naravno da se ne može ispričati u par riječi.Samo suze vrijede bar par rečenica.