bogec
Aktivni član
- Tu od
- 16 Stu 2007
- Poruka
- 2,276
Čerevec kaže:Taj sustav sa talijanskim ljuljem i kukuruzom je intenzivan i ništ nije lošiji nego i sa drugim kulturama koje Bogec zagovara, s čijim se mišljenjem slažem. Samo onda obrok mora sadržavati i proteinska konc. krmiva (sačme ili pogače) Kulture poput graška, lucerne i djetelina jednom riječju leguminoze sadrže više bjelančevina od ljulja, a premda zvuči paradoksalno lakše je od njih napraviti kvalitetnu sjenažu i lakše je izbalansirati obrok na temelju voluminoze. Kukuruzna silaža kao energetsko krmivo dobro se upotpunjuje sa sjenažama leguminoza. Jasno paše i sa sjenažom ljulja ali ako nam je cilj npr. ostvariti 20l mlijeka i uzdržne potrebe iz voluminoze uz sjenažu ljulja i kukuruznu silažu moramo dodati nekog bjelančevinastog krmiva. Kao što ne postoji jedistven i najbolji sustav obrade tla,tak i ne postoji jedinstveni sustav hrandbe. Treba uzeti u obzir i s kojom površinom zemlje farma raspolaže, mehanizacijom, radnom snagom...
Leguminoze nisu nove kulture. Ti si Branimir z podravine pa pitaj starje ljude kak su oni nekad delali. Buš se iznenadil kakov je to bil plodored. Djeteline su v njemu bile obavezne.
dobro veliš, pošto je ljulj i kukuruz u izmjeni kultura to je isto tako intenzivni način uzgoja, bolje nego držat ljulj 5 godina dok drač ne naraste, il kukuruz pa do kukuruza prazno
nema univerzalnog obroka, moj obrok se temelji na voluminozi, a ovisno o visini proizvodnje dobiju kuncentrirani dio
o da sjenaža od leguminoza se super dade napravit, i bez inokulanata
ovo moje pisanje je bilo u smislu kako bolje gospodariti zemljom uz primjenu naknadnih i međuusjeva, jer skoro svi stočari muku muče sa zemljom, a npr siju pšenicu za prodaju zrna, ali pomaci su mizerni, tako mizerni da se tome ne čudim više jer ljudi nemaju volje ništ napravit i dolaze kod mene vidjet i onda me pitaju a šta to sve sijem kad ima smjese u dučanu i običnih livada za uzet u najam, i šta da ja velim na to pametno, ništa, šutim i dalje radim svoj posao.
što se tiče kaj su nekad sijali, rekla je moja baka da su i oni sijali sirak, perko, grahoricu i da se je to poznalo na mlječnosti, znači to što ja pričam nije ništa novo samo neka modernija verzija