Moguće da je bilo i takvih,  špicastih, meni ovaj leži a imam i pravljeni, samo je lagani.  Kameni na ovom mom mlinu što je kostajnica pravila se tvrdi  samo tako. Gornjii kamen koji se okreće je oko 60 kg a donje neznam ali je skoro duplo lagani.  Sinoć samo naletio na ovo pa mi interesantntna tema. Kod mene od kda je kupljen konstantno radi melje za stoku a zimi  i za kućne potrebe. Neznam od forumaša kod koga sve radi mlin.  Vidjeo sam da su se neki komentarisali sita od platna, mi brašno prosijavamo na ručno sito,  jedno za pšenicu a drugo za kuruze. Mada kad se dobro samelje netreba ga ni prosijavat. Recimo kvalitet kamena igra važnu ulogu, nikada se nije osjetilo da u brašnu zaluta neko zrnce jer su oba kamena napravljeni kvalitetno. U mom kraju nekeda je bilo dosta mlinova ručnih izrada , međutim svi su imali loše kamenje a neki i od betona. To nije dobrio jer se brzo osipaju i zaglašuju. Još uvjek  ima i jedna vodenica čiji vlasnik drži i pekaru.  Moja oba djeda su imali vodenice , nažalost oba otišlu u poplavama.   U susjednom selu bila jedna vodenica sa  kamenom prečnika oko 2 metra i debljinom od 40 - 50 centimetara,. To bili mlinovi  kojima su loši kamenovi koji su se runili.  Ja ove podasijecam nakon 7-8 godina a godišnje samelju po 2-3 tone žita.  Svake godine  ujesen  poskidam kamenje i svo to operem, unutra se nakupi puno prašine pogotovo kada se melje pšenica.  A i ono brašno sto je oko kamena ( okolišaj) zbog dužeg stojanja poprimi čudne mirise, pa nije dobro da se miješa u ishranu.