...ali je problem u tome što su se oni oslanjali na fosilnu vodu koja se nalazi na velikoj dubini. Ta voda je tamo dospjela za vrijeme zadnjeg ledenog doba i nije obnovljiva....
Zanimljiva je ta priča o fosilnoj vodi (koristili su je i druge zemlje bliskoistočne regije, te naročito Libija i Gadafi; sada (s)pokojni,
; koristi se čak i u Indiji). I onda ista priča kao oko nafte; ima je, nema je, ima je, nema je....
No, u svakom slučaju, gospodarenje vodom (pogotovo pitkom) postaje strateško pitanje, a poljoprivreda je samo jedan od strateških korisnika (uz industriju, turizam i urbana područja).
Hrvatska je po tom pitanju, gotovo najbolje pozicionirana zemlja, na ovom dijelu planete.
Ako govorimo o Slavoniju; okružuju je tri rijeke (Sava, Drava i Dunav), koje naročito u jesensko-zimskom periodu imaju gotovo neograničene količine vode. Šest mjeseci kasnije; slika spaljene zemlje :shock:.
Zagrebačka regija (tu uključujem i Karlovac i Sisak) - Sava i Kupa sa pritocima, tijekom zime naplavna, tijekom ljeta... voćnjaci bez vode.
Dalmacija - područje 4 veće rijeke (Cetina, Zrmanja, Krka, Neretva) i milijuni milijuna hektolitara slatke vode koja razrijeđuje more... bez komentara.
I onda Istra (moj zavičaj
); jedna jedina akumulacija; početak projekta 1962, završetak 1987 (35 godina kasnije), i zahvat oborinskih voda sa manje od 10% površine poluotoka. A ostali dio poluotoka ? Kao i u Dalmaciji; milijuni i milijuni hektolitara slatke vode koja završava u moru (mogli bi pokrenuti projekt naseljavanja žaba u priobalnom području mora).
A tehnološke vode? Nema nula koje to mogu obračunati. Gdje završava oborinska kanalizacija urbanih središta i autoputeva....
To je zemlja Hrvatska; s jedne strane trilijuni hektolitara vode koja se ne čuva, niti koristi.... a s druge strane spaljena zemlja.
To samo kod nas ima. :weedman: