vuneni nakurnjak?
budem budem....djede puknuti porucuje; ne zagrijavaj vazduh oko usisa, to ga razrjedjuje, a motori inace ne vole vruci i rijetki vazduh, inzinjeri godinama izmisljaju razne nacine kako da ohlade taj vazduh, nemoj slucajno da palis baklju na usisu, jer znas, plamen baklje trosi isuvise kisika pa nista ne ostane za naftu da oksidira.....i jos ti tvoj unuk porucuje; da ne lozis vatru ispod kartera kako bi zagrijao i razrijedio ulje....da nebi plamen zahvatio farbu i masnocu na traktoru, sa traktora presao na paucinu koja godinama visi sa stropa, sa stropa presao na tavan na kojem nema cega nema, od starih drvenih tockova (u narodu ih zovu gvozdeni, ne znam zasto gvozdeni kad imaju samo metalni obruc, sve ostalo je drvo), do saonica na kojima smo za vrijeme rata dovozili sijeno, smole koja se cijedi iz borovih greda, sa tavana se prosirio na tavan stale pun sijena (koje si napunio bez obzira sto godinama nemas nikakvih zivotinja u stali), koju si nadogradio uz garazu....ili si garazu nadogradio uz stalu.....pored stale imas i onu uherenu drvarnicu koju nikako da ispravis jer nikad ne potrosis sva drva koja navuces k'o puh......
drzi se djede bunde na traktoru (nakurnjak ti ionako vec godinama nije od pomoci), cuvaj akumulator u ostavi u kojoj je uvijek temperatura u plusu, uvijek ulij onaj svoj cep nafte u rupicu na motoru, jest da je cep nafte previse ali ti si vec izgubio osjecaj u rukama pa prolijes pola cepa pored rupice....ono sto ode unutra je motoru vise nego dovoljno