Nekada je život imao okus bakinog pekmeza, ribizla, kompota od jabuka iz vrta. Zagrljaja i čekanja pisama od voljene osobe.
Nekada je život imao miris sijena, kruha, pečenog krumpira iz vrta ispečenog u peći. Vrta s cvijećem pod prozorom.
Nekada je život bio boje suncokreta, žitarica i crvenog maka. Boje tih jednih očiju, ljubavi i istine.
Nekada je život bio iščekivanje na vlak, brzojav, susret. Dodir ruku, šetnje i razgovore do zore.
Nekada je život imao zvuk gitare, pjeva ptice, žuborenja potočića. Zajedničkih koraka, lupanja srca, i voljenog glasa.
Nedostaje mi to "nekada" kad je baka nosila pregaču i maramu, a pod skromnim krovom vladala je ljubav i poštovanje.
Nedostaje mi to "nekada" kad je djed ložio vatru u zoru kako bi nam bilo toplo, a drugom čovjeku bio je važan čovjek.