Jedne godine su moji roditelji dobilo poziv od nekih poznanika nasih, da dodju a traktorom i prikolicom i da si neberu paprike koliko god zele, jer nemaju kome prodati, firma s kojom su sklapali ugovor ih prejeb... i oni ce tu papriku zaorati i da joj se ime vise ne spominje...
Starci otisli s autom i par vreca (sta ce nam vise paprike) i nabrali pun automobil, kad su vidjeli kakva je paprika i podjelili bakama na selo i nama u gradu ostavili i jos po komsiluku tako kilu, dvije, steta da propadne...
A druga prica 10-ak godina prije, smo imali yugo45 i nesto malo zemlje i tako stari i stara radili, djedovi i bake bili u mirovini, imali svoju zemlju, traktor i nesto prikljucaka, pa starci zamisle, "Zasto ne posaditi paprike, pa subotom na pijacu prodavati (onda se moglo bez ikakvihi papira ili icega prodavati). tako je i bilo... posadili paprike ni ne sjecam se vise koliko, bio sam jako mali. znam samo da smo za yugom sa sela vukli pretovarenu auto prikolicu s povisenjima i da smo brat i ja na zadnjem sjedalu sjedili svaki na jednoj vreci i jos jedna-dva izmedju nas... Putem do grada se ta paprika istovarala kod jedne tete sto prodaje na pijacu, samo da joj ne pravimo konkurenciju jer su starci bili s nizom cjenom i svaki put kad bi se na pijacu pojavili s paprikom, svi kod njih kupovali jer nisu imali vremena cjeli dan mrznuti.
Od paprike se tad 1991 kupila nova lada samara 1300 i jos je novaca ostalo dosta...
danas je takav scenario gdje ce par s malom djecom i pripomoci roditelja (nek ih je bilo 4 u njivi u prosjeku) za godinu dana zaraditi novaca za u to vrijeme jako dobar auto...
Sve se radi strojno, pa papir ovaj, papir onaj, inspekcija ovakva, inspekcija onakva, pa paprika nije po EU standardu, ne prolazi kroz sablonu, a ova koja prolazi opet ne prolazi dovoljno tjesno, pa ni ona ne valja... izmisljaju kojesta, poticaje ne isplacuju, a opomene za neplacene kazne znaju slati. firme koje propadaju nisu duzne podmiriti svoje obaveze (prva prica iz ovog komentara) pa ljudi ne znaju kud bi sami sa sobom od muke i jada nakon puno ulozenog truda.
Jasno, povrcari imaju pune ruke posla, dok se ratar vozika u traktoru cjeli dan. povrsine su kod povrcara dosta manje nego kod ratara, ali su ulozi tu negdje, a ne moram ni napominjati da je kod povrcara veci rizik, ali je veca i zarada...
DECKI, nemojte se prepirati oko pizdarija, svi smo u ISTOJ kasi... Tko sta radi uz zemlju neka radi i sretno mu bilo, ali zemlja nam je svima zajednicka. Vec se komentiralo kako nije svako podneblje isto i ne uspjeva kod svih nas jednako ista kultura. na mojoj zemlji sam sretan ss 3 t/kj psenice a kad to nekome pricam s boljeg terena, smije mi se malom prinosu, a svjestan sam da postoje i podneblja s kamenitim tlima i s gorom zemljom nego sto je moja, pa se opat radi i opet se neka kuna izvuce iz tog svega.
Dobro je i puknuti napisao, kod njega se zemlja mjeri u klaftrima, a i kod mene je bio najveci komad u privatnom vlasnistvu bio 3kj, dok se mi nismo poceli okrupnjavati. i nema da se mali traktori bacaju i da nisu "in"...
Dakle, pamet u glavu i drzimo se slupa a ne ratovati medjusobno...