RUMUNJSKA
Jagma stranaca za jeftine oranice
Obradivo tlo koje se ubraja među najplodnija u svijetu privuklo je brojne zapadne Europljane u nastojanju da se domognu vrijednih nekretnina po bagatelnoj cijeni
Andreas, grof od Bardeaua, napustio je prije tri godine svoj dvorac iz 17. stoljeća u austrijskoj pokrajini Styriji kako bi postao farmer u selu Banloc na zapadu Rumunjske. U međuvremenu su u blizini osnovali farme još jedna Austrijanac, jedan Švicarac i tri Talijana. Neki Nizozemac planira u ovoj godini podići tamo stočnu farmu, a neki Mađari pripremaju se za uzgoj bundeva u blizini toga sela.
Cijela se Europa doseljava ovamo, šali se grof Bardeau. Postoje samo tri ili četiri mjesta na cijelome svijetu gdje možete pronaći tlo ovakve kvalitete.
Privučeni plodnom zemljom crnicom, niskim cijenama zemljišta i radne snage i zgodnom zakonskom rupom, strani investitori preuzimaju rumunjsko obradivo zemljište, unatoč regionalnoj povijesnoj osjetljivosti prema stranom vlasništvu nad poljoprivrednim nekretninama.
Grof Bardeau sad je jedan od najvećih farmera u Rumunjskoj, s više od 26.000 hektara zemljišta te na stotine komada goveda i konja. Oko 127.000 hektara u okrugu Timis - posebice plodnom području koje okružuje grad na zapadu Rumunjske Timisoara (Tmišvar) - kupili su investitori u proteklih pet godina.
Iako vlada ne raspolaže podacima o broju nerumunjskih investitora, Ramona Belejan, direktorica marketinga u agenciji za nekretnine Casadomi u Temišvaru, procjenjuje da su 80 posto Talijani, Nijemci ili Mađari.
Talijani imaju posebnu sklonost prema rumunjskom obradivom zemljištu. Komunikacija je prilično lagana jer jezik ima zajedničko, latinsko porijeklo, granice su im udaljene manje od 1.000 kilometara, a što je najvažnije, Rumunjska nudi jeftine poslovne mogućnosti talijanskim poduzetnicima.
Velika zainteresiranost Talijana
Dobivamo pet-šest upita svakog tjedna od talijanskih investitora za kupnju ovdašnjeg poljoprivrednog zemljišta, kaže Cristian Terhes Ardelean, viši savjetnik u konzultantskoj kompaniji Archimedes u Temišvaru, koja nudi savjete stranim investitorima.
Protok stranog novca je snažan, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da se u srednjoj i istočnoj Europi na inozemne investicije dugo gledalo s odbojnošću. Progonjene sjećanjem na dominaciju snažnih susjeda, Poljska i Češka strahovale su da bi Nijemci mogli ponovno otkupiti zemlju s koje su bili istjerani poslije Drugoga svjetskog rata, izmijenivši etničku strukturu nekih područja. Rumunjska, u kojoj živi 1,4 milijuna etničkih Mađara, i u svađi s Mađarskom stoljećima zbog sjeverozapadnoga područja Transilvanije, također se pribojava susjednih investitora.
Strane investitore donekle odvraća izostanak prometne infrastrukture (samo 200 km autocesta) i administrativna birokracija, tj. dugotrajnost kupoprodajne procedure u Rumunjskoj. Ali izazovima je teško odoljeti.
Pritisci za restrukturiranje poljoprivrednoga sektora pojačali su se nakon što je osam zemalja toga područja, uključujući vodećega poljoprivrednoga proizvođača Poljsku, lani priključeno EU-u. Očekuje se da će Rumunjska i Bugarska ući 2007. EU se protivi subvencioniranju poljoprivrednika, smatrajući da se time suzbija razvoj djelotvornijeg ratarstva i stočarstva te usporava nastojanje da Europa postane konkurentnija na globalnim tržištima.
Strane investicije smatraju se iznimno važnim za modernizaciju poljoprivrede na tim područjima, uz financiranje nabavke opreme i umjetnih gnojiva.
Primjerice, u Rumunjskoj, zemlji s 22 milijuna stanovnika, u poljoprivredi je zaposleno 36 posto radne snage zemlje, koja donosi samo 19 posto BDP-a. Farmerska tehnologija nije mnogo napredovala u proteklih pola stoljeća, a neki ratari još uvijek obrađuju zemlju plugovima s konjskom zapregom. U sektoru dominira 4,4 milijuna malih obiteljskih farmi - polovica od njih s manje od hektara zemljišta - što ne pridonosi modernizaciji.
Strah od stranaca
Da bi suzbila etničke strahove i zaštitila lokalne poljoprivrednike od konkurencije, Rumunjska je dogovorila s EU-om sedmogodišnje tranzicijsko razdoblje (od ulaska u tu zajednicu) prije nego se strancima dopusti kupovanje poljoprivrednog zemljišta. Na isti je način EU ograničila slobodno kretanje radne snage iz novih članica u zapadnu Europu. Restrikcije su dogovorene i u Bugarskoj, Češkoj i Mađarskoj, gdje je prisutno snažno protivljenje stranom vlasništvu nad obradivim zemljištem jer je tamo poljoprivreda ostala u privatnom vlasništvu čak i u vrijeme komunističkoga režima. Tamo tranzicijsko razdoblje traje 12 godina.
Međutim, u Rumunjskoj, gdje su, za razliku od Poljske, desetljećima dominirale goleme državne farme, investitori su pronašli rupu u zakonu zabrani stranoga vlasništva, tj. odredbu koja dopušta rumunjskim kompanijama kupovanje poljoprivrednoga zemljišta, iako su u većinskom vlasništvu stranaca. Poljska, pak, zabranjuje kontrolu stranaca nad kompanijama.
Premijer Adrian Nastase lani je upozorio poljoprivrednike na opasnost od prodaje zemlje u bescjenje strancima. Liberalna vlada koja je jesenas pobijedila na izborima također favorizira male poljoprivrednike pred stranim vlasnicima. Naš je cilj pomoći našim farmerima, a ne strancima, izjavio je ministar poljoprivrede Adrian Tibu, govoreći o 70 eura subvencije po hektaru što je vlada nudi onima koji posjeduju manje od pet hektara.
Ali unatoč vladinoj retorici, strani investitori jate se u Rumunjskoj, gdje je mamac 14,8 milijuna hektara relativno jeftine obradive zemlje. Prosječna je cijena lani bila 490 eura po hektaru, prema čak 14.300 eura u Italiji i 2.500 u Češkoj. Strance privlači plodna zemlja crnica i prosječna plaća poljoprivrednih radnika od 190 eura na mjesec.
U Italiji vam je potrebno barem 500.000 eura za pokretanje biznisa, u Rumunjskoj je dovoljno nekoliko tisuća, kaže Mario Pauletti, 50-godišnji talijanski farmer, koji je u uvodno spomenuo selo Banloc, nedaleko od Temišvara, došao 2001. S dvojicom sunarodnjaka osnovao je kompaniju koja je investirala milijun eura u kupnju nekadašnje državne farme i u 1.000 hektara zemljišta. Namjerava voditi mliječnu farmu i nastaviti obiteljsku tradiciju koja datira iz 1.700 godine. Da sam barem imao ovakvu priliku prije 20 godina, kaže on.
Genagricola, tvrtka u vlasništvu talijanske skupine Generali, kupila je 3.500 hektara na zapadnim područjima Rumunjske, a u ovoj godini namjerava kupiti još 1.500 hektara. U Italiji posjeduje 10.000 hektara.
Rumunjsko poljoprivredno zemljište prilika je za grofa Bardeaua da ponovno uzdigne obiteljsko imanje. Njegovi su preci stekli plemstvo i imovinu u 17. i 18. stoljeću, u Francuskoj i Italiji, prije nego su se preselili u Austriju. Globalna ekonomska kriza 1929. teško je pogodila obitelj koja je izgubila veći dio imovine, uključujući 12.000 hektara šume. Neki rumunjski emigrant krajem 1990-ih donio je vijesti o mogućnostima kupovine obradive zemlje u Rumunjskoj. Sada imamo opet priliku uzdignuti obitelj - ovdje u Rumunjskoj, kaže grof Bardeau. Njegova je obitelj uložila 25 milijuna eura u kupnju 20.000 hektara zemljišta i u najam uzela 6.000 hektara. Većina novca potječe od obiteljskoga poduzeća koje gradi hotele (i upravlja njima) na kanarskom otoku Fuerte Ventura.
Prosječna cijena hektara poljoprivrednog zemljišta
u nekim od europskih zemalja*, EUR
Irska
14.400
Italija
14.300
Njemačka
9.400
Španjolska
6.000
Grčka
5.100
Francuska
3.900
Češka Republika
2.500
Mađarska
1.900
Poljska
1.300
Latvija
530
Rumunjska
4909