-
Poštovani posjetitelju, za korištenje svih mogućnosti koje Poljoprivredni Forum omogućuje, predlažemo ti da se registriraš. Besplatno je i tvoja privatnost je potpuno zaštićena. Registracija ti omogućuje pristup svim kategorijama i temama, mogućnost pristupa privicima u postovima (slike, video, tutorijali, uputstva itd), pristup malom oglasniku, direktnu komunikaciju s članovima putem privatnih poruka, automatsko praćenje tema od interesa i još mnogo toga. Veselimo se tvojoj prijavi! ❤️
abarth
Aktivni član
- Tu od
- 17 Sij 2013
- Poruka
- 2,426
Čovjek vodi ljubav s ljubavnicom. Ludilo, sve se trese. Otvaraju se vrata - ulazi njen muž - 2 metra - 130 kg.
Hvata nesretnika za nogu i vrat, iznosi ga na terasu i baca sa 14-tog kata. Čovjek dok pada razmišlja:
- "Konju jedan koji ti je ku*ac ovo trebalo - imam super ženu, djecu, automobil, plaću…"
Dolje prolazi traktor i vuče prikolicu sa sijenom i čovjek - tras - pada na sijeno. Ustaje - otresa ono sijeno sa sebe i kaže:
- "E, što ja s*rem kad se uplašim."
Hvata nesretnika za nogu i vrat, iznosi ga na terasu i baca sa 14-tog kata. Čovjek dok pada razmišlja:
- "Konju jedan koji ti je ku*ac ovo trebalo - imam super ženu, djecu, automobil, plaću…"
Dolje prolazi traktor i vuče prikolicu sa sijenom i čovjek - tras - pada na sijeno. Ustaje - otresa ono sijeno sa sebe i kaže:
- "E, što ja s*rem kad se uplašim."
Ovo je priča, nije vic, zgzac i ostali koji očekuju vic neka ne čitaju
Bio jednom jedan dječak, čija je porodica bila veoma bogata. Jednog dana njegov otac ga je odveo na put do jednog siromašnog sela. Cilj putovanja bio je da pokaže svom sinu, kako žive siromašni ljudi, kako bi on kada poraste znao da cijeni svoje bogatstvo. Tako su stigli do sela, na jednu farmu, kod jedne veoma siromašne obitelji. Oni su tamo proveli nekoliko dana i na povratku, otac je upitao svog sina , da li mu se svidjelo putovanje.
"O, bilo je sjajno, tata " - dječak je odgovorio. " Da li si primjetio, kako siromašni ljudi žive? " . " Da, jesam ", - rekao je dječak. Otac je zamolio sina da mu ispriča svoje utiske sa njihovog putovanja".
"Pa mi, - počeo je dječak, imamo samo jednog psa, a oni imaju četiri. U našem vrtu se nalazi bazen, dok oni imaju rijeku , koja nema kraja. Imamo skupe lampione, ali oni noću imaju zvijezde iznad svojih glava. Mi imamo samo mali komad zemlje, dok oni imaju beskrajna polja . Mi moramo kupovati hranu, a kod njih ona raste. Imamo veliku ogradu za zaštitu naše imovine, njima to ne treba, jer imaju prijatelje da ih štite."
Otac je bio zapanjen, nije mogao da kaže ni riječ.
Onda je dječak dodao : "Hvala ti, tata, što si me doveo da vidim koliko smo mi siromašni."
Ova priča pokazuje da se pravo bogatstvo, kao i prava sreća ne mjeri materijalnim stvarima. Ljubav, prijateljstvo i sloboda su daleko vredniji.
Bio jednom jedan dječak, čija je porodica bila veoma bogata. Jednog dana njegov otac ga je odveo na put do jednog siromašnog sela. Cilj putovanja bio je da pokaže svom sinu, kako žive siromašni ljudi, kako bi on kada poraste znao da cijeni svoje bogatstvo. Tako su stigli do sela, na jednu farmu, kod jedne veoma siromašne obitelji. Oni su tamo proveli nekoliko dana i na povratku, otac je upitao svog sina , da li mu se svidjelo putovanje.
"O, bilo je sjajno, tata " - dječak je odgovorio. " Da li si primjetio, kako siromašni ljudi žive? " . " Da, jesam ", - rekao je dječak. Otac je zamolio sina da mu ispriča svoje utiske sa njihovog putovanja".
"Pa mi, - počeo je dječak, imamo samo jednog psa, a oni imaju četiri. U našem vrtu se nalazi bazen, dok oni imaju rijeku , koja nema kraja. Imamo skupe lampione, ali oni noću imaju zvijezde iznad svojih glava. Mi imamo samo mali komad zemlje, dok oni imaju beskrajna polja . Mi moramo kupovati hranu, a kod njih ona raste. Imamo veliku ogradu za zaštitu naše imovine, njima to ne treba, jer imaju prijatelje da ih štite."
Otac je bio zapanjen, nije mogao da kaže ni riječ.
Onda je dječak dodao : "Hvala ti, tata, što si me doveo da vidim koliko smo mi siromašni."
Ova priča pokazuje da se pravo bogatstvo, kao i prava sreća ne mjeri materijalnim stvarima. Ljubav, prijateljstvo i sloboda su daleko vredniji.
bhorv
Dobro znana faca
- Tu od
- 26 Ruj 2008
- Poruka
- 2,661
Postoji vic o ovome, ali dobar je i video: https://www.facebook.com/NidzaNinja..._type=2&app_id=2392950137&live_video_guests=0
Priča!
U prostoriji su polako gorjele četiri svijeće. Bila je gotovo potpuna tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva svijeća reče: „Ja sam MIR - ljudi me ne uspjevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti.“ I odmah se ugasila.
Druga svijeća je rekla: „Ja sam VJERA - nažalost, mnogi ljudi smatraju da nisam neophodna, nema smisla da gorim dalje.“ Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povetarac i ugasio je.
Treća svijeća je žalosno progovorila: „Ja sam LJUBAV - nemam više snage, ljudi me često zaboravljaju i stavljuju po strani. Čak zaboravljaju da vole one sebi najbliže“ i istog trenutka se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je ušlo dijete. „Šta je ovo? Trebalo je da gorite do kraja.“ i rekavši to, počelo je plakati.
Tada se oglasila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo upaliti ostale svijeće. Ja sam NADA.“
Sa sjajem u očima, dijete je uzelo svijeću „nade“ i zapalilo ostale svijeće .
Plamen nade bi uvek trebalo da tinja u našem srcu kako bi svako od nas mogao da održi, vjeru, mir i ljubav.
U prostoriji su polako gorjele četiri svijeće. Bila je gotovo potpuna tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva svijeća reče: „Ja sam MIR - ljudi me ne uspjevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti.“ I odmah se ugasila.
Druga svijeća je rekla: „Ja sam VJERA - nažalost, mnogi ljudi smatraju da nisam neophodna, nema smisla da gorim dalje.“ Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povetarac i ugasio je.
Treća svijeća je žalosno progovorila: „Ja sam LJUBAV - nemam više snage, ljudi me često zaboravljaju i stavljuju po strani. Čak zaboravljaju da vole one sebi najbliže“ i istog trenutka se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je ušlo dijete. „Šta je ovo? Trebalo je da gorite do kraja.“ i rekavši to, počelo je plakati.
Tada se oglasila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo upaliti ostale svijeće. Ja sam NADA.“
Sa sjajem u očima, dijete je uzelo svijeću „nade“ i zapalilo ostale svijeće .
Plamen nade bi uvek trebalo da tinja u našem srcu kako bi svako od nas mogao da održi, vjeru, mir i ljubav.
matozdenci
Dobro znana faca
- Tu od
- 28 Kol 2014
- Poruka
- 1,821
Kaže šešelj:neidem u hvvatsku na move jev je skupa cestavina.
Na to če šeks: kakva,gdje cesta vina,kako ja za to nisam znao!!
Na to če šeks: kakva,gdje cesta vina,kako ja za to nisam znao!!
oslao sam Fatu u trgovinu da mi kupi pivo i udario ju auto.
abarth
Aktivni član
- Tu od
- 17 Sij 2013
- Poruka
- 2,426
U razred na čas engleskog jezika dođe direktor škole i sjedne među učenike…
Mlada učiteljica napiše na ploči rečenicu na engleskom i upita:
– Tko ovo može prevesti?
Tišina… Napokon mali Perica digne dva prsta.
– OK Perice, reci!
– Koje dobro dupe ima, to bi trebalo kresnuti.
– Naravno, od tebe se drugo i nije moglo očekivati. Smjesta se spremi i kući! Oprostite, gospodine direktore zbog ovog incidenta.
Perica sprema torbu i usput kaže direktoru:
– A ti,pe.eru – ne šapći kada ne znaš engleski!
Mlada učiteljica napiše na ploči rečenicu na engleskom i upita:
– Tko ovo može prevesti?
Tišina… Napokon mali Perica digne dva prsta.
– OK Perice, reci!
– Koje dobro dupe ima, to bi trebalo kresnuti.
– Naravno, od tebe se drugo i nije moglo očekivati. Smjesta se spremi i kući! Oprostite, gospodine direktore zbog ovog incidenta.
Perica sprema torbu i usput kaže direktoru:
– A ti,pe.eru – ne šapći kada ne znaš engleski!
U prostoriji ima 50 ljudi...
Dvoje misli samo na sex, a ostali na hranu, šta je to...?!
- Svadba...
U prostoriji ima 50 ljudi...
Dvojica misle samo na jelo, 48 na sex, šta je to...?!
- Proslava u tvrki...
U prostoriji ima 50 ljudi...
Svih 50 misle samo na sex, šta je to...?!
- Predavanje na fakultetu...
U prostoriji ima 50 ljudi...
Svi misle samo na jelo, šta je to...?!
- Klub umirovljenika...
Dvoje misli samo na sex, a ostali na hranu, šta je to...?!
- Svadba...
U prostoriji ima 50 ljudi...
Dvojica misle samo na jelo, 48 na sex, šta je to...?!
- Proslava u tvrki...
U prostoriji ima 50 ljudi...
Svih 50 misle samo na sex, šta je to...?!
- Predavanje na fakultetu...
U prostoriji ima 50 ljudi...
Svi misle samo na jelo, šta je to...?!
- Klub umirovljenika...
Štef konačno nagovori mladu curu da sjedne u njegov auto i da odu na izlet u Trakošćan.
Kad su stigli, oduševljeni prirodom i dvorcem, uhvati Štef curu za ruke i pogleda je duboko u oči
Djevojka je zadrhtala u radosnom iščekivanju, pocrveni od dragosti, a srce joj stade lupati ....
Štef prošapće:
- Ni mi lahke, ali sad te moram nekaj pitati....!
Djevojka će hitro sva u iščekivanju:
- Neka ti ne bude neugodno, slobodno pitaj.
I .... Štef je upita:
- Buš dala kaj za benzin?!!!!!
Kad su stigli, oduševljeni prirodom i dvorcem, uhvati Štef curu za ruke i pogleda je duboko u oči
Djevojka je zadrhtala u radosnom iščekivanju, pocrveni od dragosti, a srce joj stade lupati ....
Štef prošapće:
- Ni mi lahke, ali sad te moram nekaj pitati....!
Djevojka će hitro sva u iščekivanju:
- Neka ti ne bude neugodno, slobodno pitaj.
I .... Štef je upita:
- Buš dala kaj za benzin?!!!!!
Zadovoljstvo je imati 50 g . i više ....
1. Otmičari nisu baš zainteresirani za tebe.
2. U slučaju otmice vjerojatno će te prvu/prvog pustiti.
3. Nitko ne očekuje da ćeš negdje pobjeći.
4. Ljudi te zovu u 9 ujutro i pitaju: "Oprosti, jesam li te probudio?"
5. Ljudi te više ne gledaju kao hipohondra.
6. Ničeg više nema što trebaš naučiti udarajući glavom u zid.
7. Stvari koje sada kupuješ, nećeš više "iznositi".
8. Mirno možeš večerati u 4h popodne.
9. Možeš preživjeti dan bez seksa, ali bez naočala ne.
10. U svađu možeš ući jedino još oko mirovinskih pitanja.
11. Više ne razmišljaš o ograničenju brzine kao o izazovu.
12. Prestaješ uvlačiti trbuh bez obzira tko ulazi u sobu.
13. Pjevaš i zviždiš uz melodiju mobilnog.
14. Vid ti se više neće bitno pogoršati.
15. Tvoje investicije u zdravstveno osiguranje konačno se isplate.
16. Tvoje kosti su sigurnija vremenska prognoza nego od Hidrometeorološkog zavoda.
17. Tvoje tajne su potpuno sigurne kod tvojih prijatelja, jer ih se ni oni više ne sjećaju.
18. Proizvodnja moždanih stanica je konačno smanjena na prihvatljivu razinu.
1. Otmičari nisu baš zainteresirani za tebe.
2. U slučaju otmice vjerojatno će te prvu/prvog pustiti.
3. Nitko ne očekuje da ćeš negdje pobjeći.
4. Ljudi te zovu u 9 ujutro i pitaju: "Oprosti, jesam li te probudio?"
5. Ljudi te više ne gledaju kao hipohondra.
6. Ničeg više nema što trebaš naučiti udarajući glavom u zid.
7. Stvari koje sada kupuješ, nećeš više "iznositi".
8. Mirno možeš večerati u 4h popodne.
9. Možeš preživjeti dan bez seksa, ali bez naočala ne.
10. U svađu možeš ući jedino još oko mirovinskih pitanja.
11. Više ne razmišljaš o ograničenju brzine kao o izazovu.
12. Prestaješ uvlačiti trbuh bez obzira tko ulazi u sobu.
13. Pjevaš i zviždiš uz melodiju mobilnog.
14. Vid ti se više neće bitno pogoršati.
15. Tvoje investicije u zdravstveno osiguranje konačno se isplate.
16. Tvoje kosti su sigurnija vremenska prognoza nego od Hidrometeorološkog zavoda.
17. Tvoje tajne su potpuno sigurne kod tvojih prijatelja, jer ih se ni oni više ne sjećaju.
18. Proizvodnja moždanih stanica je konačno smanjena na prihvatljivu razinu.
Kakva surova istina: Da nije bilo rata...
...Jaca ne bi bila u 90 kvadrata, ni Nadan u svojih nekoliko stotina kvadrata također...
Borković bi dogurao do starijeg vodnika ...
Norac bi bio konobar u kafiću...
Bandić bi bio referent u Uredu za općenarodnu obranu, a Sanader bi prodavao pornografiju.
Barba Luka bi bio sekretar CK SKH, Rajić bi vozio kamion, a Rojs autobus, Čermak bi mijenjal ventile po Zagorju, Zagorec bi bio pomoćni geodeta i prenašal bi trasirke...
Karamarko bi bio pred završetkom studija prometa...
Todorić bi bio sitni švercer na Dolcu, a Kerum bi vozio valjak...
Uglavnom, sve bi bilo na svojem mjestu.
...Jaca ne bi bila u 90 kvadrata, ni Nadan u svojih nekoliko stotina kvadrata također...
Borković bi dogurao do starijeg vodnika ...
Norac bi bio konobar u kafiću...
Bandić bi bio referent u Uredu za općenarodnu obranu, a Sanader bi prodavao pornografiju.
Barba Luka bi bio sekretar CK SKH, Rajić bi vozio kamion, a Rojs autobus, Čermak bi mijenjal ventile po Zagorju, Zagorec bi bio pomoćni geodeta i prenašal bi trasirke...
Karamarko bi bio pred završetkom studija prometa...
Todorić bi bio sitni švercer na Dolcu, a Kerum bi vozio valjak...
Uglavnom, sve bi bilo na svojem mjestu.
Jedna zanimljiva priča
... koju možda samo stariji od 50 mogu razumjeti. Mlađi mogu pokušati.
Osveta naše generacije:
Na blagajni supermarketa gospođa u godinama traži plastičnu vrećicu da stavi ono što je kupila.
Blagajnica joj predbaci da plastična vrećica nije ekološki u redu:
- Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila sve izvore!
Predstavnica "starije" generacije ljubazno reče blagajnici:
- Žao mi je, u moje vrijeme nije bilo ekološkog pokreta...
Da, - reče blagajnica - vaša generacija nije uopće brinula o zaštiti okoliša!
Ipak malo uzrujana, "starija" gospođa započne priču:
- U moje vrijeme smo vraćali prazne flaše od mlijeka, mineralne, piva i vina u trgovinu koja ih je vraćala u tvornice, koje su ih prale i u njih ponovo ulijevale mlijeko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
U moje vrijeme smo se penjali po stepenicama.
Nije bilo pokretnih kao danas, a bilo je i vrlo malo liftova. Nismo, da bismo prešli kilometar-dva, uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli pješke, a da nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu; prale smo pelene, a rublje smo sušile na konopu razvučenom između stabala ili kuća. Nismo niti znale da ima mašina za sušenje rublja od 3000 wati. Naše rublje sušila je sunčana i energija vjetra. Krpali smo odjeću koja je išla od djeteta do djeteta, nije bilo odlagališta niti skupljanja za preprodaju.
Imali smo po jedan radio i TV (eventualno) u kući, ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za pizzu, ne kao danas ekran veličine Švicarske.
Imali smo sat na ručno navijanje, a u kuhinji smo sve radile ručno, ne s današnjim gadgetima koji pojedu struje više nego ju elektrana Krško može proizvesti.
Nismo imali električne samohodajuće mašine za šišanje trave. Stara, dobra kosa, koju je trebalo ručno nabrusiti, je bila sasvim dobra! Radile smo fizički i nismo trebale ići u klubove za mršavljenje i trčati po pokretnoj traci koja troši struju...
Imali smo eventualno jedan telefon u kući, a danas ga svaka šuša nosi u džepu. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...
Vodu smo pili iz pipe ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milijune.
Pisali smo tintom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne s kemijskim olovkama koje se bacaju nakon upotrebe.
Naši su se muževi brijali s žiletima koji su trajali, a ne s današnjim koji se bacaju nakon svake upotrebe. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...
Ljudi su se vozili autobusom, vlakom, a djeca su išla u školu pješke ili na biciklu, a ne kao danas autom mama ili tata servisa.
Nosili smo iste torbe u školu kroz cijelo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šiljo, treću Pajo Patak, itd.
Naše su knjige služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za što treba posjeći šume i šume.
Prema tome, ne serite više o toj vašoj brizi za ekologiju!
U duhu naprijed navedenog, nemojte ni slučajno ispisivati ovaj tekst.
Budimo ekološki osviješteni!
Ali svakako je dopušteno proslijediti ga drugima radi znanja i ravnanja!
Pozdrav generacijo!
... koju možda samo stariji od 50 mogu razumjeti. Mlađi mogu pokušati.
Osveta naše generacije:
Na blagajni supermarketa gospođa u godinama traži plastičnu vrećicu da stavi ono što je kupila.
Blagajnica joj predbaci da plastična vrećica nije ekološki u redu:
- Vaša generacija ne razumije ekološki pokret. Sada mladi plaćaju za vašu generaciju koja je uništila sve izvore!
Predstavnica "starije" generacije ljubazno reče blagajnici:
- Žao mi je, u moje vrijeme nije bilo ekološkog pokreta...
Da, - reče blagajnica - vaša generacija nije uopće brinula o zaštiti okoliša!
Ipak malo uzrujana, "starija" gospođa započne priču:
- U moje vrijeme smo vraćali prazne flaše od mlijeka, mineralne, piva i vina u trgovinu koja ih je vraćala u tvornice, koje su ih prale i u njih ponovo ulijevale mlijeko, vodu, vino, pivo. Flaše su bile reciklirane, a mi nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
U moje vrijeme smo se penjali po stepenicama.
Nije bilo pokretnih kao danas, a bilo je i vrlo malo liftova. Nismo, da bismo prešli kilometar-dva, uzimali automobil, već smo uzimali bicikl ili išli pješke, a da nismo znali da je to u duhu ekološkog pokreta!
Nismo znali za pelene za jednokratnu upotrebu; prale smo pelene, a rublje smo sušile na konopu razvučenom između stabala ili kuća. Nismo niti znale da ima mašina za sušenje rublja od 3000 wati. Naše rublje sušila je sunčana i energija vjetra. Krpali smo odjeću koja je išla od djeteta do djeteta, nije bilo odlagališta niti skupljanja za preprodaju.
Imali smo po jedan radio i TV (eventualno) u kući, ne u svakoj sobi po jedan. Televizor je imao ekran kao kutija za pizzu, ne kao danas ekran veličine Švicarske.
Imali smo sat na ručno navijanje, a u kuhinji smo sve radile ručno, ne s današnjim gadgetima koji pojedu struje više nego ju elektrana Krško može proizvesti.
Nismo imali električne samohodajuće mašine za šišanje trave. Stara, dobra kosa, koju je trebalo ručno nabrusiti, je bila sasvim dobra! Radile smo fizički i nismo trebale ići u klubove za mršavljenje i trčati po pokretnoj traci koja troši struju...
Imali smo eventualno jedan telefon u kući, a danas ga svaka šuša nosi u džepu. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...
Vodu smo pili iz pipe ili iz cisterne, iz ruke ili iz staklene čaše, ne iz plastične flaše kojih ima po ulicama bačenih na milijune.
Pisali smo tintom iz flašice iz koje smo punili nalivpero, a ne s kemijskim olovkama koje se bacaju nakon upotrebe.
Naši su se muževi brijali s žiletima koji su trajali, a ne s današnjim koji se bacaju nakon svake upotrebe. Ali, istina je, nismo znali za ekološki pokret...
Ljudi su se vozili autobusom, vlakom, a djeca su išla u školu pješke ili na biciklu, a ne kao danas autom mama ili tata servisa.
Nosili smo iste torbe u školu kroz cijelo školovanje, a ne kao danas jednu godinu Miki Maus, drugu Šiljo, treću Pajo Patak, itd.
Naše su knjige služile drugoj, trećoj, četvrtoj generaciji, a vi svake godine kupujete nove za što treba posjeći šume i šume.
Prema tome, ne serite više o toj vašoj brizi za ekologiju!
U duhu naprijed navedenog, nemojte ni slučajno ispisivati ovaj tekst.
Budimo ekološki osviješteni!
Ali svakako je dopušteno proslijediti ga drugima radi znanja i ravnanja!
Pozdrav generacijo!
Došla unuka kod bake na selo, došlo vrijeme ručka i pita baka unuku:
– “Reci baki, kaj bi ti jela?”
Unuka:
– “Bako ja bi pomfri”
Baka ne zna što je to pomfri i ode se raspitati po selu, susjeda joj veli što je pomfri, i baka napravi pomfri.
Pita ona unuku što će još jesti uz pomfri.
Veli unuka kečap. Baka pita što joj je pak sad taj kečap.
Unuka:
– “Ma znaš ono za pizzu”.
Baka čudno gleda i veli:
– “Dete drago za pomfri sam išla po selu pitat, ali ku*ca ti ne bum išla tražit”.
– “Reci baki, kaj bi ti jela?”
Unuka:
– “Bako ja bi pomfri”
Baka ne zna što je to pomfri i ode se raspitati po selu, susjeda joj veli što je pomfri, i baka napravi pomfri.
Pita ona unuku što će još jesti uz pomfri.
Veli unuka kečap. Baka pita što joj je pak sad taj kečap.
Unuka:
– “Ma znaš ono za pizzu”.
Baka čudno gleda i veli:
– “Dete drago za pomfri sam išla po selu pitat, ali ku*ca ti ne bum išla tražit”.
