Bliži se 1. maj (humoreska iliti žalosna današnja stvarnost)
Učiteljica nas je pitala da li znamo šta je to 1. maj.
Svi su šutjeli, samo sam se ja javio:
To je dan kada bi tata trebao primiti plaću, ali je nije primio !
Nije ni 1. travnja, ni 1. ožujka, ni veljače, siječnja...
U prosincu je posudio novce za prasence od tetka, ali mu još nije vratio, i kad god zove, mi moramo reći da tata nije tu, jer se skrije u ve-ceu, kao da tetak može vidjeti kroz slušalicu.
Učiteljica mi lupila čvrgu i rekla da sjednem.
Objasnila nam je da je riječ o prazniku rada i rekla da svatko od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i šta bi htjeli biti odrastemo?
Kada je došao red na mene rekao sam:
Moj tata privremeno radi, leži na tračnicama. Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio striček Luka, koji je nekada bio portir, i ode s kolegama da malo leže na pruzi.
Mama zalupi vrata i kaže:
Dabogda vam naletio teretni iz Siska kad niste htjeli sa Lukom u stranku...
Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad drži flašu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko "semestara" čim on izađe iz stana...
Poslije se svađa sa susjedom, čiji muž često pijan piški u liftu, koji radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto...
Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mjestu, koje se sviđalo šefičinoj kozmetičarki, a imala premale grudi da bi je prebacili na šalter...
Htjela je prodati tatinog starog "juga" i dedin 'Orden rada sa zlatnim vjencem' da skupi novce za neku "četvorku".
Rekli su joj da za te novce ne može srediti ni kurje oči, a kamoli popraviti grudi...
Na sreću, ona susjeda nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za 500 kuna očisti stan, opere i ispegla veš, okreči sobu i oriba lift kad se susjed "ekspert" vrati s posla.
Nije susjedi teško da to i sama napravi, ali nema vremena od kada se zainatila da će završiti srednju školu...
Kaže da uspješnog muža mora pratiti i ambiciozna žena, a i ne može je bez srednje škole ubaciti kod sebe u ministarstvo kao savjetnicu...
Što se onog dijela "šta bih volio biti kad odrastem" tiče, tu sam baš bio u nedoumici.
Mislim, dvojim da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u čijoj firmi razrednica popodne radi kao sekretarica, pa joj se i u školi ponekad omakne da stričeku Jozi kaže "šefe", ili da postanem političar?
Kad smo bili mali, Đurin tata, striček Jozo, često je išao u Gradišku. Valjda su tamo imali vikendicu, ali mama nikada nije htjela voditi i Đuru kada bi vikendima išla u posjet.
Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je baš super išlo, čim je posle nekoliko godina kupio nekoliko firmi. Danas za njega radi čak i nekoliko stričeka policajaca, koji su nekada dolazili po njega da ga odvedu u vikendicu, a on im lupa čvrge, tjera ih da rade sklekove i ne daje im plaću.
Stvarno ne znam da li to ili da idem u veleposlanike? Tata je više za ovo drugo, naročito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala ući u Sabor, a on dreknuo na televizor:
"Ostavite je na miru - čula žena da je politika *****, pa došla k svojima! Eto, sad imate kvorum!"
"Dobro je, sine, izgleda da j..u još nekog osim nas u mozak", okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši:
" U veleposlanike će tebe tata, u veleposlanike, ali da koji put pozoveš i tatu u taj veleposlanički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posjete"
Moj uzor je striček Vlado. On se tuče i psuje za plaću i nitko ga ne tjera u kut kao mene...
Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u posjeti neki fini striček, Rasim. Tata se više ne vraća onoliko ukočen kući, jer su dobili neke anatomske uloške za dugotrajno ležanje na tračnicama, pa sad kaže da mogu tako i do penzije!
Mama i dalje navija za onaj teretni iz Siska, hvatajući se za"diplomu" sve češće, a ja za tu penziju, koju tata spominje: kaže to je sigurna lova, na koju mogu računati ukoliko se ostvari mamina želja.
Eto, priznajem da mi ni poslije svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko važan datum, kad od cijele obitelji radi samo baka, umjesto da se kod kuće odmara i gleda španjolske serije?
Mada, nije joj loše - po cijeli dan sjedi ispred nekog WC-a i daje ljudima toalet papir u zamjenu za neku siću...
Kaže da često sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju više para nego što treba, i ne traže kusur.
Otpjevao sam mami i tati pjesmu koju nas je učiteljica naučila: "Da nam živi, živi rad".
Dobio sam šamarčinu od tate, a mama me je gađala diplomom...
Tek sad ništa ne razumijem: zašto slavimo nešto što nas sve nervira?
Jebo ti praznik kad su svi ljuti na njega !
erice sta si to nacrtao?
