Poticaj kao poticaj nije sporan, sporan je način dodjele (svaki put moraš ispočetka dokazivati i zahtijevati isti, umjesto da to uradiš jednom i bude stvar automatike) i sporno je i jako me to boli što svako tko radi na poticaj mora pohoditi gospodu u agencijama, umjesto da kad za to dođe vrijeme ta gospoda iz agencije dođu u pohode na mjesto radnje i usput zamažu cipele, uzmu si friškog zraka, razgibaju se i opravdaju na taj način svoje postojanje.
Jer, ako se za plaće te gospode popapa pol ukupne mase poticaja, pa ako ostatak poticaja potrošimo na analize, evidencije, doškolancije, zbog koga taj poticaj postoji?
Možda za velike proizvođače, vjerujem da na 30+ hektara se isplati ići po nešto, al brate mili nas milion s proizvodnjom do 5 hektara zbilja nemamo po kaj ići...jer obaveze na 1 hektar i na 100 su skorom pa iste...e to me boli...i zato neka im ga bude sav, a meni mir...
A gospon Adonis, vidim da smo vršnjaci, ali vidim i da smo potpune suprotnosti u poimanju poljoprivrede...i dobro je to, jer da smo svi jednaki nikak ne bi valjalo.
Jedino smo u nazivniku jednaki, a to je da "živimo od poljoprivrede".