Ne po noći kad nema prometa, već kad ima kamiona, kampera i ostalih smetala...
Po praznoj cesti svaki b... zna nagaziti
:
Imal sam jednu takvu vožnju od Bakra do Zagreba. Tip u nekom velikom Peugeotu s crvenim slovima, ja u Jugu 55. Stalno iza njega, do naplate u Karlovcu. Naravno, ostavil me po autocesti. No, do tam smo prestigli sve ispred sebe. Tad sam se uvjeril da nije toliko važan auto.
Poanta je u tome da se i prosječnim autom može biti brz, ak se tak vozi.
Kak ne kužiš da sam noćnu vožnju gentlemanski namjestio na tvoju ruku...
Kome će više vremena uzeti auti i kamioni? Meni koji ih preskočim u naletu za 3 sekunde sa 80 km/h brže nego oni voze ili tebi koji ćeš usporiti iza njih i čekati dovoljnu šnjitu da ih prestigneš.
2. stvar, na spuštanju prema Rijeci ćeš zapaliti kočnice i ostati bez njih, ako opće planiraš voziti tempo da kasniš unutar jednog sata. Ako ne tamo napravim samo 15 min. razlike.
Motorom sam se rekreativno vozio do Rijeke za uru i pol, i to po staroj KA dok sam još bio dovoljno mlad i munjen. A sa STI-jem eventualno mogu izgubiti 15 min. I to da zapalim laganini svakih 20 min.
Uglavnom, moja priča je jednako bedasta kao i tvoja da je razlika par minuta.
Niti je takva vožnja 100% našeg vremena. Nije ni blizu 10%. Al je činjenica da danas ne postoji prejak auto. Baš iz razloga komfora i lakoće sa kojom se taj auto vozi.
Poantu ti kužim. Moj deda je prije nego je išao u njemačku na šljaku iz Like išao pješke po par volova u BiH. Pa sa njima nazad. Da ih preproda za duplo i da dobi maltene đabe svoje. A ja danas samo 50 godina kasnije više nemam volje ni šaltat brzine, i najveći mi je gušt ubacit u Drive i vozit se. Osim ako je pričamo o vrhunski pipremljenom auto za krug il brdo. Al i tu je realno sekvencijalni mjenjač u velikoj prednosti.
A za koju godinu ću možda sanjat da me samo netko vozi. Jbg, idemo naprijed.
Kad su došli prvi smartphonei sam ih kategorički odbijao i pitao se kakav to idiot može tipkat po ekranu na imaginarne tipke, a da ne osjeti fizički pritisak tipke.
O svemu ostalom također ne treba trošiti riječi.
Draga mi je za malog koji sad ima 18 mjeseci otvorila njegovu mail adresu. Koju mu misli dati sa ne znam kolko godina. Kad bude u stanju cijeniti tu priču. I tamo mu uploada sve svakodnevne fotke gdje izvodi svoje majmunarije. Stavlja gore videe.
I ja si mislim... Majku ti dragu, kako bi bilo dobro da ja imam milion svojih fotki i videa iz tog razdoblja (a mama mi se itekako trudila, slikala, razvijala filmove i slagala albume po redu, zapisivala smješne izjave, čuvala neke robice, itd...). Nasmijao bi se do suza godinu dana, koliko bi mi trebalo da to sve pogledam. A to je jedna u moru presnosti današnjeg napretka.
Činjenica je da svakih par godina nas zatekne kako se brzo razvijamo i činjenica je da ćeš i danas na kraj svijeta stići i u 50 KS, a ne 100. Ali pitanje je kako. I tu svatko od nas ima drugačije kriterije. Od doslovno osobnih, preko financijskih, pa na kraju (ili početku) i onih koji su samo stvar prestiža, ovisno o mogućnostima i preferencijama.
I to je dobro. Različitost je dobra.
I baš se na forumima jako često vidi koliko ljudi toga nisu svjesni i koliko imaju potrebu replicirati i nametati svoje mišljenje.
ZJ, tu ne mislim ni najmanje na tebe konkretno. Nego skroz generalno.
Poslano sa mog SM-G930F koristeći Tapatalk