neće ići...hebe nas jal i zavist...
...a i zadružna kobila nije nikad dugo vozila, već je brzo krepala...
prema tome, u se i u svoje kljuse...
...da nebi rekli da pričam bezveze, ovo sam sve probao o čemu ćelo tek sad razmišlja...
E ipak mislim da će biti neophodno udruživati se, prije ili poslije. Vani se ljudi nisu udruživali jer su si lijepi i dragi, već zbog toga što više nisu mogli funkcionirati samostalno. Ima kod nas jedan lijepi primjer strojnog prstena, u ratarstvu, no sve je to lijepo moguće i u povrćarstvu. Prijatelj i ja razmišljamo o udruživanju i radimo na tome, no problem je što smo samo on i ja tu za to, mada smo 15 km jedan od drugog. Za sada smo uzeli zajedničku sadilicu, planiramo punilicu za kontejnere i još koješta što čovjeku ne treba svaki dan. To su stvari koje puno koštaju i jako puno pomognu čovjeku, a jedan sam nema smisla da to kupuje. Ja da ne moram graditi kuću gospodarstvo bi se zbilja brzo razvijalo, ovak malo po malo, bez kredita teško, ali ide.
No o mahunama: kako se kaže, puterica je zakon svih zakona, visoka naravno. Sjeme je teško nabaviti, ali da se. No treba znati posaditi. Ja sam jednu godinu na otvorenom sadio na mrežu, putericu i "špagericu". Ne znam zašto je tako zovu, to je ranija mahuna, žuta visoka plostana, no nije kvalitetna kao puterica. Stavljao sam je u redu na 40 cm jednu od druge i 1,20 m između redova i bila je fenomenalna. Idem trežiti slike. Uploada se, hehe
Puterica je sađena na 70 cm u redu i bila je preeeebujna, toliko bujna da su bili tuneli i ništa nismo brali na njoj, apsolutno ništa. A ova na slici je imala prinos od cca. 15 tona ha. Berba dva puta tjedno, čak ie list otpao još smo brali.