Ja i bratić kad smo imali 15 godina počeli smo pomagati mome ocu i kumu, radili sve što je onda bilo potrebno. S vremenom sam naučio puno stvari radeći uz kuma. Pa su počela kolinja kod moga tasta, on je također imao prijatelja mesara, pa sam i uz njega naučio isto tako puno stvari. Čovjek je stvarno bio smiren i znao je svoj posao, da bi jednog dana došao do mene i rekao, evo ti pištolj, nož i idemo u akciju. Ja ostao zbunjen, kako ću to ja, pa nisam nikad, za sve postoji prvi put, samo bez straha i biti će sve u redu. I naravno, tako je i bilo, ja zaklao tada prvu svinju. Ja sam bio sretan jer sam vidio da se sve može ako se čovjek interesira i voljan je učiti. Danas doma i kod tasta radimo sve sami, ja sam preuzeo taj posao na sebe i nikad mi nije bio problem. Kako su gore i kolege spomenuli, ujutro se okupimo, nešto se pojede, pa popije rakija, nakon toga ide posao, pa lagano uz kuhano vino, pa se pripreme jetrica na saft, pa kasnije dolazi svinjska pečenka, itd, itd. Svinja se obradi, meso se stavi na hlađenje i onda prema kraju dana se napravi smjesa za kobasice i krvavice. Drugi dan obično punimo kobasice i pripremamo čvarke. Uglavnom to bi bilo to ukratko, mene iskreno taj posao veseli i dok sam zdrav i dok nam bude omogućeno uvijek ću sa dobrom voljom pristupiti obavljanju zadatka. A što nam budućnost nosi, to ćemo vidjeti, zasad dok je tako veselim se novim izazovima i druženju sa prijateljima. Što se mene osobno tiče ja sam uspio, naučio sam sve što trebam, ne bojim se preuzeti odgovornost i to je meni dovoljno. Postoji jedna izreka, a ujedno je to i rekao jedan moj prijatelj drugome, njemu je jako smetalo kada je vidio da ljudi nisu od pomoći i samo kukaju. "Pokreni se, nisi drvo!"