OK, pa ako se več svako malo gase radnja mjesta, uzduž i poprijeko HR, gdje bi ljudi nazovimo to tako radili i zaradili:
- Da li se "u glavama onih na vlasti" barem razmišlja o uvozu malih štamparskih strojeva i matrica, na kojima si budu građani HR u svojim kućama, jer radna mjesta ubrzano nestaju, makar naštampali novac? Novac s kojim se budu s obitelji uputili u nebrojene trgovačke centre, koji i dalje širom Hrvatske niču kao gljive poslije kiše, ili novac s kojim si ljudi budu platili režije, platili rate kredita itd.? Koji je dugoročni plan za taj dio naroda?
- Da li sam ja u specijalnom sljepilu i poremečaju, pa zapravo ne kužim da nam novac svakodnevno generiraju beskrajne rasprave tko je bio veči zločinac, partizani, ustaše, četnici, petokraka, samo se za taj novac treba sagnuti i ubrati ga, kao gljive poslije kiše?
- Što je slijedeče na redu za gašenje u HR od tzv. Industrije?
PS
Polako počinjem kužiti, zašto je kćerka jedne od mojih sestrični u HR zvršila fakultet, pa otišla u Kanadu. Tamo se zaposlila kao blagajnica u super marketu.
Istovremeno mi za sad u našem supermarketu imamo več dva blagajnika, ne poznam te ljude iz daleka previše dobro, ali mislim da su iz Nepala.
Hrvatica sa završenim faxom ode u Kanadu za blagajnicu u marketu, a nama dođu dva stranca, tko zna kako pismena radnika izdaleka. Hebem te živote...