Jednom davno, starac je širio glasine o svom mladom susjedu da je lopov, zbog čega je mladić uhićen. Nekoliko dana kasnije dokazano je da mladić nije kriv. Kada su ga pustili iz pritvora, mladić je zbog lažnih optužbi odlučio tužiti starca.
Nakon provedene rasprave, sudac se obratio tuženom rekavši mu: "Prije nego što izreknem presudu tražim od vas da učinite sljedeće: Napišite sve ono što ste rekli o tužitelju na papir, a zatim taj papir poderite na komadiće i na putu do kuće izbacite ih kroz prozor automobila. Sutra se vratite u sudnicu, da čujete svoju presudu."
Sutradan, prije izricanja presude sudac je rekao optuženom: "Prije nego što čujete presudu, izađite van i pokupite sve papiriće koje ste jučer bacili kroz prozor svog automobila i donesite ih u sudnicu."
Tuženi starac je s nelagodom odvratio: "Oprostite, ali ne mogu to učiniti. Vjetar ih je otpuhao, i ne bih ih mogao više pronaći."
U svom zaključku sudac je izrekao: "Vidite, na isti način, jednostavne riječi i komentari mogu uništiti ugled i čast druge osobe do te mjere da se više ne može popraviti. Trebali ste biti razumni upravitelj svog jezika, da ne biste bili rob svojih riječi. Ogovaranja su gora od lopova, jer kradu dostojanstvo, čast, ugled i vjerodostojnost druge osobe, što je nemoguće kasnije povratiti. Zato zapamtite ovo: Kad vam se noga oklizne lako je vratiti se u ravnotežu, ali sve što kažete se ne može povući jer je već izrečeno!"