Mislim da ti je tu početak problema; dvije loše stvari iz vodovodne vode:
1. temperatura vode (vrlo niska, u određenim uvjetima čak ispod 10 C) koja je doslovno šokirala biljku. Po danu (kako si napisao) temperatura zraka do 30 C, što znači da se tlo (površinski sloj, koji je usto i ispod folije grije preko 20 C) dobro ugrije i onda "hladan tuš". Pa nema te biljke koja neće u tim uvjetima doživjeti termički šok. Napravi test; nakon zavšetka natapanja napuni kantu vodom iz vodovoda i stavi noge unutra... i to je to. Jednom šokirana biljka gubi "imunitet" i postaje osjetljivija na sve biotske i abiotske činitelje (bolesti, štetnike...).
2. klor u vodovodnoj vodi. U ovoj priči nije kritičan, ali sigurno dijeluje nepovoljno.
Što sada?
Nekakav biostimulator može malo poraviti stvar; ali sada samo natapanje čistom vodom (temperiranom) dok biljka ne dođe sebi. Obavezno zaštita, jer je "imunitet" oslabljen da ne bi bilo još većih šteta. I kada biljka "stane na noge" onda kreni dalje. Sve u svemu, kašnjenje u plodonošenju će biti bar 2-3 tjedna (a jedan od razloga zbog čega se koristi zaštićeni prostor je upravo ranije plodonošenje).
I slijedeću godinu paziti više na gore spomenute stvari.
p.s. Kako temperirati vodu? Između bezbroj X načina, najjednostavnije je koristiti odgovarajuću akumulaciju (bačva, rezervoar, iskop u zemlji i oblaganje dvostrukim najlonom, drveni sanduk i oblaganje dvostrukim najlonom, zidana akumulacija i sl.) koja je mininimalnog volumena koliko će iznositi jedan ciklus natapanja. Dan/noć prije napuniti vodovodnom vodom (ova priča vezana je uz vodovodnu vodu) i ostaviti da se temperira i prozrači (klor). SLijedeći dan koristiti za natapanje. Naravno, sada je potrebna i odgovarajuća pumpa, radi potrebnog pritiska za rad sustava; ili ako je to neka manja bačva potrebno ju je podignuti na bar 1,5 m visine (noge; postolje) pa se time može dobiti zadovoljavajući pritisak.