Ali ljudi moji pa jel nije netko razmislio da je to možda normalno? Bilo je i prije i ledenih doba a i bila je Zemlja samo užarena kugla, CO2 emisije bla bla, a nitko ne pomisli da jednostavno samo svjedočimo nečemu normalnome, kao kad dijete gledaš da odrasta.
OK, ako to iznad normalno vrelo treba biti prihvatljivo za naše prostore i to godinama. Zašto se onda od strane naprednih poljoprivrednika, ja sam zaostali, nije kroz zadnjih 30-50 godina nije okrenuo navodnjavanju kritičnih parcela. Zašto, možda zaista jesmo tupi glupi.
Ako se voziš sjevernom Italijom, na nebrojenim su hektarima sistemi za navodnjavanje polja i oni to rade godinama. Dok oni to rade dotle mi samo filozofiramo, kao cinoberi u lošoj selskoj krčmi.
Za one koji sad čekaju u zasjedi s protu pitanjem, a što si ti čekao ili napravio da probaš promijeniti na bolje? Nisam ništa čekao. Itekako sam na sve moguće načine nastojao pitati, otvoriti oči, predlagati onima koji su na ovim mojim prostorima nazivali sami sebe "Samo sposobni". Osim za ništ koristi i samo promociju, nisu bili sposobni prihvatiti se projekta navodnjavanja, čija je realizacija bila uvrštena u sve planove, još od izrade dravskih akumulacijskih jezera za naše hidroelektrane. Znači akumulacije su tu, ali dalje nikog ne zanima.
O bedastoči obrani od tuče, bez raketa, s prizemnim generatorima i s papirnatim avionekima koji bi morali poletjeti u olujne oblake i zasijavati ih, a od takvih bježe s trase đambo đetovi. I čime zasijavati pa istom kemijom koja je u raketi protiv tuče. Dok su slušali moju stručno pripremljenu argumentaciju, s dokazima "samo sposobni" su se cerekali. No onda je njihov šef izašao ispred njih i rekao im je, htjeli ili ne, ovo je sve točno, istina i tako ta nebuloza nije službeno prošla.
Za kraj, moj pokojni susjed je proizvodio vagone zelja i vozio ga u Rijeku i tko zna još kamo sve ne. Da bi bio pouzdano uspješan, zabio je cijevi, postavio Tomos pumpe i cijele su noči zalijevali vatrogasnim mlaznicama. Moj je pokojni tast znao posaditi pola hektara zelja onda su ga zalijevala djeca, moja supruga i druga, s kantama i lončićima. Zalijevanje je bilo ali je razlika nebo i zemlja.
Prošlu je godinu kod mene dežuran za zalijevanje bio moj susjed Pero i ja kod njih. Veli meni on, jebiga dojdem k tebi, stisnem tipku za pumpu i odem doma na kavu, jednu vuru. Vrnem se stisnem tipku i vgasim.
@Martine dragi nismo svi istih razmišljanja. Ja evo tipkam, u penziji sam peta godina, ali sam u 6:00 uključio svoje zalijevanje.
Teško gledam kako tuđa muka i polja propadaju u nedostatku navodnjavanja zbog neimanja dovoljno pameti, volje, a resursi postoje...
Tužna su naša ne više zelena polja, sada su mnoga uvela, nepotrebno. Ugledajmo se u sjevernu Italiju... Ili Grčku...