Re: uzgoj ljeske
Ovako. Mislim da su to sve, vise manje pitanja na koja odgovaraju i opceniti savjeti za bilo koju vocku.
Sadi se najesen, nakon sto stane vegetacija da vocka ima vremena pripremiti se za slijedecu vegetaciju. Ujesen stanu sve aktivnosti biljke u nadzemnom dijelu, a nastavlja se "zivot" pod zemljom. Osim toga, u jesenskoj sadnji je najmanja mogucnost da vocka (i lijeska) ostane bez neophodne vode (kise su u kontintalnoj klimi cesce ujesen). Kod proljetne sadnje postoji mogucnost da vocka nema dovoljno vode. Zato se u jesenskoj sadnji, nakon sto se dobro nabije zemlja oko korjena radi malena humka kao stozac oko sadnice, a u proljetnoj sadnji se radi humka tako da izgleda kao lonac (tepsija, tanjur) sa sadnicom u sredini (zbog sto veceg skupljanja vode).
Mislim da zemlju ne treba posebno pripremati tijekom ove sezone, eventualno posijati kakvu ratarsku kulturu koja ce razrahliti zemlju. Gnojivo (i umjetno, NPK, i stajnjak) ulazes (prema analizi ili, eventualno, savjetu iskusnijeg lokalnog vocara) ulazes kod jesenskog oranja za koje je preporucljivo da bude sto dublje. Neki preporucuju i dva oranja. Prvo duuboko (rigolanje) kada se ulaze jedna polovica gnojiva, a drugo nesto plice kao neposrednu pripremu za sadnju kada se stavlja druga polovica gnojiva. Po meni, to nije potrebno, odnosno preskupo je u odnosu na poboljsanja koja se dobiju. Za to preporucam da pogledas upute za bilo kakvu sadnju vocaka, vise manje je isto. Jedino sto mislim da ne treba slijediti upute o kopanju velikih rupa, ako je zemlja poorana.
Sorte: tu vlada puno nepoznanica. Jedino je zajednicko da treba imati barem 20% oprasivaca a 80% glavne sorte. Citao sam razlicite tablice koje opisuju kada koja sorta cvjeta sa muskim cvjetovima, a kada sa zenskim, odnosno koja je sorta dobra za oprasivanje koje i nalazio sam na vrlo razlicite, cak i kontradiktorne, informacije. Rekao bih da to osim o sorti ovisi i lokalnim i trenutnim hidrometeoroloskim uvjetima svake zime i proljeca. Nekad cvjeta ranije jedna sorta, nekad druga. Zato je dobro imati sto vise sorti. Problem je i sa nazivima sorti. Mi u Hrvatskoj uglavnom sadimo rimski (okrugli) i istarski (dugi). Ima nesto tondi, ali jako malo, gotovo ih je nemoguce dobiti od registriranih rasadnika. Nekako mi se cini da je u Srbiji bolji izbor, ali ni to nisam siguran. Mozda to ovisi i o tome koliko rasdnicari marketinski pristupaju ponudi (najblaze receno). U nekim zemljama (npr. Turska, Spanjolska, Amerika, Australija) imaju potpuno razlicite nazive za sorte ljesnjaka. Cini mi se da smo mi na ovim prostorima preuzeli terminologiju iz Italije. E sad, koliko su to iste ili razlicite sorte onima koje se sade u drugim navedenim zemljama, ne znam.
Navodnjavanje: ljesnjak, koliko ja znam, ne voli imati "noge u vodi" (dakle, da je zimi previse vode na njivi), ali isto tako znam (vidio svojim ocima) da uspijeva u zimi gotovo pa mocvarnom zemljistu. Vjerujem da su to ipak izuzeci.
Kao i svaka vocka voli da ima korektno navodnjavanje (prirodno i li umjetno) u proljece kad pocinje rasti i u kasno ljeto kada puni plod. Nedostatak vode u proljece moze rezultirati slabijim vegetativnim rastom, a nedostatak vode ljeti moze uzrokovati da ljuske ploda nisu dobro napunjene. Ako planiras i mozes osigurati umjetno navodnjavanje to sto ne mozes svaki dan to raditi mislim da nije problem. Vocarski prirucnici o navodnjavanju govore da se navodnjavanje radi u ciklusima. Npr. odraslom stablu das svaki tjedan ili svakih 10 dana po npr. 20 litara vode u najkriticnijem vremenu kad je susa. Za mlade vocek je ta kolicina puno manja. Tu isto tako kao i za pripremu zemlje mozes konzultirati bilo kojeg vocara ili vocarski prirucnik o navodnjavanju.
Eto, toliko koliko ja znam i mislim. Moguce da netko drugi mozda misli da neke stvari treba raditi drukcije, ali to je najcesce tako. I ja nisam 100% siguran za sve pa bih cijenio i druga milsjenja